Možda jednom usud splete naše ruke

Kao milostivi vjetar krhke grane,

Možda je susret plod slučajnosti puke

Kad zamišljeni most spoji dvije strane.

 

Možda je obećana u bajci lako,

Ali nama treba djelić čarolije,

Srebrni pehar se naginje polako

Pa iz nebuha mjesečinu prolije.

 

Možda te riječi usputnosti  kupe,

Put u središte Tebe traže i dalje

Da u teške kofere praznine tupe

Potrpaju osmjehe kao medalje.

 

Možda se u prijevodu francuskog stiha

Izgubi šansona koja  ruže njiše,

Možda mi ne trebaš  mirisna i tiha

I  to u onom neprevodivom piše.