Sjećanje neka te povede na dan

kada nebo je pokazivalo prstom na nas

dok krali smo osmjehe

tople dodire

poglede i tuge

 

Imam te kao vrtoglavicu ljubavi

plešem s tugom posljednje valcere

posjedujem i krotim tvoje snove

čežnje

i maštanje

 

Sjećanje neka te povede put mojih riječi

“možeš me samo voljeti ili mrziti”

ništa između nema

na granici postojanja

samo smo izmorena tijela

 

Imam te kao neprospavane noći

bol u njedrima

duga čekanja

ukradene dodire usana

koje čuvam u svojim svilenim kutijicama

 

Sjećanje neka te povede na dan

kada osmjeh sam ti darivala

tvojim imenom ga nazivala

zajedno s tobom plakala

i tada me čežnja ubijala

 

Imam te zauvijek u sebi

da drugo pomislio ne bi… zauvijek kažem

a ti, možeš lutati

ulicama prkositi

druge oči gledati

a mene

možeš samo voljeti ili mrziti

 

Sjećanja, neka te povedu…