SAPUNICA – NASTAVAK SEDMI

U zoru

Cvrčak

Gumena čizma ovdje se nosi;

Strûnā mi, Kraljevno … pa Vi ste bosi!?

(Al` srebrne alge tu su, u kosi!)

Tamo je kaljuža, blato do zglavka!

(Gdje ćete bosi, Kraljevno slatka!?)

Sporica Kraljevna

Čûh li to dobro … rekoste “slatka”?

Cvrčak

Pogrešno čuste me … rekoh “do zatka”.

Sporica Kraljevna

Gljiva sam, Ûčo … taj kâl mi prìjā;

Od njega tijelo i duša mi klija.

Ne treba meni národa mito;

Susrest ću s njima se inkognito.

Cvrčak

Gle, pijana Bukara stolom se klâti.

Oslonac traži u praznoj Flaši.

Da s ruba past će, tog` sad se plaši.

Bukara

Prazna si, Flašo … od ikakve strasti;

Nema već u tebi ni kaplje časti;

Ljubavnog oslonca ni zrnca slasti.

Flaša

Rakije puna sam dobra ti bila

Spjev`o si pjesmu mi “O, Flašo mila!”

Bukara

“O, …” … ooops!

Sporica Kraljevna

O, jadni stvore … teško ste pali;

Imate veliku kvrgu na glavi!

Jeste li dobro? Recite: “Aaaa.”

Jezik je obložen skroz do grla.

Cvrčak

Sumnjam da to je od lošeg štiva.

Bukara

Niti od lijekova: rakije, piva.

Hvala ti Sporice … živa mi bila!

Najdraža meni si od sviju gljiva.

Cvrčak

Pijanduro – Bukaro, sad na stol praši;

Ispričaj odmah se gospođi Flaši!

Nije to način; nije to štih;

Tako najednom promijenit` stih!

Bukara

Šta zvrnda ovaj i tu mi broji;

Kao da netko njega se boji!?

Cvrčak

Razmisli bolje, tvrde ti kože;

Flaša se uvijek napunit` može!

Bukara

Nije to ludo … što zbori taj …

Idem ispričat se; Lutko, baj – baj!