NAPAST NEMA SVIJEST

sve ono što zovem svojim svemirom
oplahnuo si brzacima i pličinom
dok si ronio mojim vodama
kroz tajni otvor bez putokaza
vjerujem da si jači od slabosti
i da se čaša života neće isprazniti
u trenutku začudne radosti
jer ti vjeruješ u usud,
tugu i gubitak
gumicom ispraznog života
brišeš sjećanja
koja su se rađala u trenucima nježnog pripadanja

napast nema svijest,

ona naprosto vabi i čini to jako dobro
pa i kad su snovi satkani
od dobrih namjera
i pokušaja da se popuni čaša života
čija se rupa neko vrijeme skrivala
pod iluzijom čarobnih spojenih posuda


riječi zvone zdravom logikom
preko  sakrivenih motiva koji nestaju izricanjem


ti ne želiš i ne vjeruješ
a moje ufanje i ljubav
preslabi su..  - za oboje -