Naša baština ( Baščanska ploča)

Kada je davne 1851. godine mladi svećenik Petar Dorčić u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru pokraj Baške na otoku Krku pod svojim nogama prvi puta ugledao kamenu ploču, osjetio je da ga nešto njoj neodoljivo privlači. Bila je široka 99,5 cm, a duga 199 cm. U prvi mah nije primijetio njezinu debljinu od 9 cm  niti je znao da teži 800 kg.

Ono što je primijetio  bilo je njezino derutno stanje, zapušteni izgled, oštećenost. Jedva je razabrao da se na njezinom vrhu nalazi pleter od 11 listova vinove loze i da se ispod pletera nižu  neka čudna slova u trinaest redaka. Nejasno je osjećao da je pronašao nešto veliko i vrijedno, ali nije znao da se pred njim nalazi izvorni kamen života pisane hrvatske riječi, najstariji datirani cjeloviti hrvatski pisani spomenik , otprilike iz 1100. godine. Nije znao da je ploča prvotno predstavljala pregradu koja je dijelila   kor  pred oltarom određen za redovnike, od prostora određenog za vjernike. Zadivljeno je gledao tu ploču izrađenu od bijelog kamena vapnenca koja je izgubila boju i koja je pred njim ležala beživotno, nagrizena solju i bezbrojnim koracima mnogih vjernika koji su je gazili stoljećima.

I tada je počela njegova strastvena veza s pločom. Nije ju znao pročitati. Kamen je čuvao svoju tajnu,  tvrdoglavo je šutio, bolestan, ranjen vremenom  i nebrigom.

Mladi svećenik obavijestio je o svom otkriću Ivana Kukuljevića Sakcinskog, osnivača arheološke znanosti u Hrvatskoj, ali ploču ni on nije mogao pročitati.

Mnogi radoznali jezikoslovci počeli su hodočastiti u Bašku ne bi li  dešifrirali tajnu kamena. Uzalud. Slova su bila oštećena do nečitkosti, a kamen je  naočigled umirao.

Trajalo je godinama. Šestarom su mjerili svako slovo ne bi li utvrdili koji dio slova nedostaje, ne bi li ga mogli odrediti.  Bilo im je jasno da se radi o glagoljici koja je prelazila iz oblog u uglati oblik, vjerojatno zbog lakšeg klesanja uglatih slova.

A onda, nakon dugog vremena proučavanja sreći znanstvenika nije bilo kraja. Odgonetnuli su prve riječi; Zvonimir, kralj hrvatski.

Interes za Baščansku ploču nije jenjavao. Mnogi su pokušali odgonetnuti njezin tekst, ali na licu mjesta bez njezine restauracije to je bilo nemoguće obaviti. Postojala je i opasnost da ju tadašnje vlasti odnesu u neki austrijski ili talijanski muzej već prema povijesnim dominacijama tih država na našem području.

1934. godine konačno je stigla u Zagreb, gotovo u stanju potpunog raspadanja. Sedam mjeseci brižljivo je kupana  u slatkoj vodi kako bi se iz nje izvukla sol koja je razarala njezino tkivo. I dalje je izazivala interes i maštu hrvatskih filologa i ponekog pjesnika. O njoj su pjevali Kranjčević, Nazor, Pupačić.

Silvije Strahimir Kranjčević joj je pjevao u svojim Uskočkim elegijama:

Daj da spustim svoje čelo
na taj kamen poizdrti,
daj mi časak da mi duša
pomoli se prije smrti. …

Pružimo si bratske ruke
rastrgane iz daljine,
iskopajmo grob si velik
s kraja na kraj domovine.

I legnimo u njeg mirno,
kao braća zagrljeni;
udruženi jednim srcem
i zanav’jek sjedinjeni!

Baščanska ploča inspirirala je i mnoge skladatelje koji su joj poklonili svoje note;  Ljuboslava Kuntarića , Stjepana Šuleka ,  Krešimira  Fribeca, Dušana Prašelja.

Danas je Baščanska ploča dešifrirana. Znamo što na njoj piše. Znamo da ona predstavlja darovnicu kralja Zvonimira koji je Crkvi sv. Lucije darovao nekakvu ledinu. Znamo da je to važan književni, povijesni i pravni zapis pisan starohrvatskim čakavskim jezikom s natruhama crkvenoslavenskog jezika.
Iako su mnogi filolozi objavili svoja čitanja Baščanske ploče, smatra se da ju je najvjerodostojnije na standardni jezik prveo dr. Branko Fućić. Nakon njegovog čitanja, ostala su samo finese.

Ja, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade
Zvonimir, kralj hrvatski u dane svoje
svetoj Luciji. I svjedoče mi Desimir, župan u Krbavi,
Martin u Lici,  Pribineg u
Vinodolu i Jakov na otoku.
Tko to poreče, neka ga prokune  Bog i 12 apostola i 4
evanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi
moli  za njih Boga. Ja opat Dobrovit sagradih ovu crkvu sa svoje
devetoro braće u dane kneza Kosmata koji je
vladao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane samostan
sv. Nikole  u
Otočcu sa Crkvom sv, Lucije u jedinstvu.

Napomena: U nekim izvorima možete naći izraz Bašćanska, a u drugima Baščanska ploča. Prvi je pisan poštujući izgovor mještana mjesta Baške na otoku Krku čemu jezikoslovci rado daju prednost, a drugi (baščanska) prema jezičnom pravilu. Oba izraza možemo smatrati pravilnima.

 

Marija Juračić

17 komentara za "Naša baština ( Baščanska ploča)"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.