Ne igram

Prijatelju, natoči nam još jednu
ta čaša nije ni prva ni zadnja
reci sviraču neka nježno gudi
nas se ne tiču u prolazu ljudi.

*
Nas se ne tiče ni jučer ni sutra
nemoj me tješit, znaš da to ne želim
i ako suzu vidiš  mi u oku
izreci tek neku psovku žestoku.

*
Sa sudbinom  neke igre ne igram
nju  treba drsko pogledat u lice
pitat ju grubo, što od mene želi
zar se i ona tek tuzi veseli.

*
Prijatelju, natoči nam još jednu
skoro će zora, umorne su note
zapitaj sudbu što još ovdje traži
kad ljudski  je život  od sjena i laži.

14 komentara za "Ne igram"

  1. Jim Corbet
    15/10/2012 at 6:01 pm Permalink

    lijepo Marija, pjesma u nesvakidašnjoj rimi i dobro je vidjeti da se može i tako, zadnja misao u pjesmi je kao kruna na sve izrečeno,sve pohvale, pozdrav i 🙂

  2. Sani
    15/10/2012 at 6:06 pm Permalink

    uh sto volim ovakve pjesme! pozdrav mareeee:)

  3. dinko1941
    15/10/2012 at 6:12 pm Permalink

    Krasna pjesma u rimi, oslikana siva stvarnost, zadnji stih je kruna pjesme 🙂

  4. songfordead
    15/10/2012 at 6:46 pm Permalink

    marija kažeš nisi bila tužna, ali zla kob ti je prošla kroz misao, bojazan
    ma bit će sve dobro
    bez obzira na vino i babsko sijelo
    u životu nije tužno ni sivo
    veće je vedro i bijelo

    lijepu noć želim
    naranača

  5. Marija
    15/10/2012 at 8:02 pm Permalink

    Dečki, živjeli mi još sto godina, a poslije ćemo lako 🙂 🙂

  6. stefi
    15/10/2012 at 8:50 pm Permalink

    Sa sudbinom neke igre ne igram
    nju treba drsko pogledat u lice
    pitat ju grubo, što od mene želi
    zar se i ona tek tuzi veseli.
    Ako nećeš grubo ti sa njom ona će sa tobom .Odlična pjesma Marija.Pozdrav

  7. ENEDIEL
    15/10/2012 at 8:52 pm Permalink

    eh opet bi klela, Marija, Marija
    netko te dobro naljutio,razbjesnio,
    inače lijepa pjesma, teče kao i vino u čašu,pitko,a oporo

  8. Marija
    15/10/2012 at 9:46 pm Permalink

    Stefi, uvijek mudrost iz tebe zbori 🙂
    Enediel, baš su takva autohtona dalmatinska vina kako ih ti opisuješ. Nema ljutnje. Samo pjesmuljak 🙂

  9. mirko
    16/10/2012 at 12:55 pm Permalink

    Oslušnuo sam odjeke, pročitao reakcije… Upit utkan u pjesmu ostaje, ali ostaje i pjesnički trag. Malo otključamo vrata Misterije, malo… sa stavom, sa ljudskom ograničenošću odgonetanja… i trajemo. Tek prijatelji, tek čaša vina, tek osmijeh liječi.
    Veliki pozdrav, Marija !

  10. Marija
    16/10/2012 at 1:34 pm Permalink

    Hvala Mirko, lijep dan od srca želim 🙂

  11. Magic street
    16/10/2012 at 5:13 pm Permalink

    Ž!

  12. Iluzija
    16/10/2012 at 6:01 pm Permalink

    uvijek tako profesionalno, u krutu strukturu uspiješ ugraditi ljudsku sudbinu pozdrav 🙂

  13. Marija
    16/10/2012 at 6:07 pm Permalink

    Magic, A !
    Iluzijo, hvala na komentaru 🙂

  14. dinko1941
    20/10/2012 at 6:28 am Permalink

    Kako me ova pjesma podsjeća na slavoniju, pjesme koje se sjetom pjevaju i u njima život utkaju. Krasna pjesma i zbilja prijatelj uvijek je tu da ti utjehu da 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.