Nedodirljiva

Visoko,

iznad ovog nesavršenog svijeta

tvoj je dom

i sasvim maleni su ljudi

pogledu tvom

iz tvojih visina.

 

Al’ gorka je tišina

kad ostaneš bez sluha

za tuđe riječi,

kao zemlja što pustinja je suha

bez rijeke

koja njome prestane teći.

 

A oholost, družbenica tvoja

koja nema stida,

čvrste bedeme gradi

i srce tvoje koje se hladi

polako će postati

dio kamenog zida.

 

Zar zaista želiš

okrenuti leđa

svemu i svima?

 

Zar zaista razloga ima

da život postane

tek prazna cesta?

 

Spusti svoj pogled

i hrabro siđi sa svoga trona,

ne daj da osmijeh ti

zarobi zima

i za ljubav –

nađi malo mjesta!

 

6 komentara za "Nedodirljiva"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.