More slova, a nigdje riječi
Pjesnik je opet zamišljen, tih
A u njegovom srcu ječi
Taj jedan nedovršeni stih.

Proklet je tko u trećoj smjeni
Prazninu ćuti na rubu sna
Ali riječju blagoslovljeni
Čekati znaju – i on to zna.

Tu gdje je stao ponor vreba
Riječ mu treba k’o divan most
K’o ukazanje, k’o dar neba
A ona je noćas tuđi gost.

Da mu je naći tog poetu
Ma napravio bi krš i lom
Jer tu bezimenu koketu
Odavno nosi u srcu svom.

Takva se čeka i daleka
Kada se nudi milion njih
I možda je dozove jeka
Taj jedan nedovršeni stih.