Još tražim svečanost u sjaju svijeća

njihovo pravo da mijenjaju sunce

još sam daleko od tajnog umijeća

da zadržim suze – rođene bjegunce.

Kao ptica bez krila riječ se gnijezdi

odzvanjajuć' u suhom bunaru duše

još te ne vidim ni u jednoj zvijezdi

i poželim da se u dlanove sruše.

Nerođeni dodiri nekuda plove

sve jalove titraje plima je digla

da smo prije pronašli tangente nove

bi li nas opet ista konačnost stigla.

Stara breza maše da joj pružim ruke

noćni vjetar zna, tvoj glas mi nedostaje

skupljati  izgubljene boje i zvuke

ispod sivog neba – zar to preostaje.