Spusti se jesen zrelih vinograda
opijena sladom cestom tetura
avenijama i parkovima grada
šuštavo lišće posvuda gura.

Zavila je sve u tamne ogrtače
dok cijedi se sok s njenih usana
kao da turobno sivo nebo plače
ispraćajući sunce vedrijih dana.

Njezine suze po srcu me tuku
u moju sobu nadvila se tuga
sumorni dani sporo se vuku
kao da mi se ovaj život ruga.

Rasuli se snovi kao žuto lišće
s pticama odoše sva mila lica
samoća me sve više pritišće,
a noćima muče jad i nesanica.

(01.10.2018.)