Kakve li su rajske poljane

Po kojima anđeli nježno hode

Gdje vrijeme ne broji noći i dane

Tijelu tvojem misli me vode.

 

Ploviti nježno snenim poljima

Tirkiznim morem tvoje puti

Mašte moje navire plima

Da li su ucrtani božanski puti?

 

A puta nema na poljanama raja

Samo ljepota u beskonačnost

Sve odiše dahom tvojega sjaja

Ja opijen tražim most.

 

Najduži ne nazirem mu kraja

Sakriven u maglovitom plaštu

Sagrađen od blokova osjećaja

Most koji spaja stvarnost i maštu.