Nikada ti ne bih priznala da nas pišem.
Razbijene misli u krhotine sjećanja, leže na podu pod mojim stopalima s izrezanim, uništenim slikama. Ulovljenim trenucima s obilježjima prošlosti kojoj danas pripadamo, a nekoć smo ih tako brižno skupljali želeći zajedno ostarjeti. Grabila sam tvoje dlanove smještajući pod njih toplinu kože, obgrljena mirisom muškarca. Uništena slika svjedoči, iako sam joj pulsirajuće srce izvadila. Šapuće tvoje ime. Niječem te, no stojiš preda mnom još uvijek moj. Nezaboravljen.
Prošlost me ispred prazne postelje i ovu večer sustiže. Trenutak promatram mrtve jastuke, plahtu bez duše. Tišina opominje: ‘Zloglasno je ovo vrijeme iza ponoći’ – jutro mi uzmiče. Snova bih se odrekla samo jednu noć. Prazna želim snivati. Slijepa se buditi. Nekako se kao lutka pokrpati, sastaviti razum i osjećaje kojima još uvijek punim kosti rebrene. Šuplji mišić, prokletom sudbinom rasječen. Svojom slabosti si otuđen. Mirisom trule jeseni prekriven.
Pitam se kako u meni opstaješ udobno smješten i nakon ugasle zime, ocvalog proljeća i đavoljeg ljeta – mojom krvi opijen, mesom hranjen ? Traješ. Nikako da ishlapiš sa slika. Pokupiš svoje rublje koje sam s tebe u naletu strasti bezbroj puta grubo skidala, kožu ti ljubila. I onu košulju što iz kuta sobe vreba, u kojoj ponekad odlazim u noć zaogrnuta boli. Kragnu udišem i tragam za tvojim mirisom. Suzama močim zapešće predugačkih rukava, obgrljena njima umjesto tvojim rukama.
Nikada ti ne bih priznala da nas pišem. Prazne stranice stvarnosti, golim riječima punim. Oblačim misli i razodijevam ih sjećanjem na sve one ogoljene noći strašću oblikovane. Naga se penjem po tebi, rasipane kose po usnama koje nesvjesno volim gristi, jezikom vlažiti. Primam te u sebe, tvojim uzbuđenjem rastvorena. Klizim ti po preponama miješajući suze i osmijeh zadovoljstva. Snažnim orgazmom razlivena, zatim gotovo bolno iznutra stegnuta – u želji da te zadržim.
*
Silence
25/09/2012 at 8:04 pm Permalink
Proza obojena snažnim emocijama, obojena lirskim, jako dobro pisana. Pozdrav Perla 🙂
25/09/2012 at 9:27 pm Permalink
Fino Perla, fino i snažno, pozdrav !
25/09/2012 at 9:45 pm Permalink
Traješ. Nikako da ishlapiš sa slika.
Sjećanje rijetko kad se izbriše jačina emocija možda.Lijepo kao uvijek Blu.Veliki pozdrav.
26/09/2012 at 3:36 am Permalink
jutro draga Perlita
lijepo napisano
”I onu košulju što iz kuta sobe vreba, u kojoj ponekad odlazim u noć zaogrnuta boli. Kragnu udišem i tragam za tvojim mirisom. Suzama močim zapešće predugačkih rukava, obgrljena njima umjesto tvojim rukama.”
uživaj i čitamo se
26/09/2012 at 5:21 pm Permalink
Ustreptala strasna čežnja.
Osjećam napetu strunu želje.
Uvijek originalna i upečatljiva, draga Perla!
Pozdrav!
26/09/2012 at 6:35 pm Permalink
jako dobro. pozdrav
26/09/2012 at 8:43 pm Permalink
Jedina čvrstina, snaga od koje se gubi razum, jedini snažni stisak koji ne boli. Tvoja čuvstvenost i stil tvore uratke uvijek itekako vrijedne pažnje.
Primičeš se “originalnim” slikama, onda ih kontroliraš i iznjedriš ono što čini odličan tekst. Posebno mi leži tvoja uporaba kratkih rečenica !!!
Veliki pozdrav, Perla !
12/10/2012 at 5:55 am Permalink
Hvala od srca svima na pažnji 🙂