Pod krošnjom starog kestena
ovijena tamom perivoja mrtvih
usplamtjeloj noći Svih svetih
šuteći stojiš strpljivo kao sjena.

Upijaš mirise krizantema
bezbroj titravih plama svijeća
sve te iznova na njega podsjeća
poput blagotvornog melema.

Godinama živiš u fluidnosti
isčekujući usrdnu poznatu ruku
da ti skrati svu grozničavu muku
i povede kroz tajni zid vječnosti.