Noćas neću reći ništa
noćas ću da šutim
noćas boli mjesečina
ja odlazak slutim.
Neće više biti sreće
netko od nas na put kreće
netko od nas odlazi.
Možda ćeš me sanjat noću
možda u tvoj san ja hoću
netko od nas odlazi.
Natoči mi čašu vina
neka boli mjesečina
netko od nas odlazi.
Zagrli me tako jako
kao da si na me ljut
toči novu čašu vina
neka boli mjesečina.
Netko od nas odlazi.
Suzana Marić
06/05/2012 at 7:16 pm Permalink
http://www.youtube.com/watch?v=XcWFpSj4ADk
06/05/2012 at 7:58 pm Permalink
rastanci su tužni ,teški ali događaju se zbog ponovnih susreta i radosti,dobra pjesma Mare
06/05/2012 at 8:01 pm Permalink
Ja evo poceo pjevusiti,znas da volim tugu i rastanke(naravno samo u poeziji) 🙂
Lijepo sroceno,lako i neusiljeno.
Srdacan pozdrav!
06/05/2012 at 8:05 pm Permalink
Ovaj rastanak je jako bolan, nezeljan. Lepa pesma marija. Pozdrav 🙂
06/05/2012 at 8:06 pm Permalink
Pjesma nije svrstana u kategoriju tuga, pažljivije čitajući uviđa se da je zapravo i nema, više je naglašena blaga ravnodušnost ili mirenje sa odlaskom, uz vino neka boli mjesečina, srce kao da biva zaštičeno.
Pozdrav Mare, video pogledam kasnije zbog tehničkih problema 🙂
06/05/2012 at 8:26 pm Permalink
Hvala na komentarima. ovo je prvi video na kojem sam snimala glas. I imam hrpu primjedbi. Hahaha 🙂
06/05/2012 at 8:42 pm Permalink
Sta te briga za primedbe, meni se svidja da sam prvi put cula tvoj glas.:-)
06/05/2012 at 9:15 pm Permalink
dragice, ne mogu ih ignorirati. Primjedbe su moje. haha 🙂
06/05/2012 at 9:57 pm Permalink
Po meni odlično, imaš vrlo nježan glas.
Netko od nas odlazi , naglašava odlazak.Vrlo lijepo.
06/05/2012 at 10:23 pm Permalink
Zagrli me tako jako
kao da si na me ljut
toči novu čašu vina
neka boli mjesečina.
kada neće suze tvoje
a znaš, one su i moje
more sinje, kuda ću sa njime
nestane mi u džep
a ne želim ga ni vući kao rep.
vino mi ipak možda utaži glad
jer nagriza me ova titšina i jad
lijepa pjesma Marija
naranču sa mjesecom sočnim šaljem
SFD
06/05/2012 at 10:49 pm Permalink
Bas imas umilan glasic Mare 🙂
07/05/2012 at 4:47 am Permalink
Marija, moram priznati da ti se divim što si svoju pjesmu pročitala jer za tako nešto treba imati hrabrosti i na nekim dijelovima tvoj glas toliko upotpunjuje sliku ispisanog da je u meni izazvao snažne emocije, posebno kada malo zastaneš i onda naglasiš bitno – sva sam se naježila od dobrog osjećaja, istinski ganuta. Milina. Pjesma mi je zato posebna i nadam se da će biti još ovakvih radova.
Dobro ti jutroo !
07/05/2012 at 6:24 am Permalink
Jutro draga ekipo.Budite mi nadahnuti. 🙂
07/05/2012 at 7:46 am Permalink
Hm, naravno da to ne mogu gledati i čuti, no bude prilike, uvjerena sam da je odlično jer i stihovi su posebni 🙂
pusek newe
07/05/2012 at 8:31 am Permalink
Rastanak koji je neizbježan, tuga se utapa u vinu, a i kako drugačije… hehe
Divota.
LP
07/05/2012 at 10:28 am Permalink
Draga Mare,stihovi su divni! Nježni…i tužni – ja u njima isčitavam tugi a ne ravnodušnost kao što je netko napisao.
A za glas – iskreno ( a pokušavam uvijek biti iskrena pa ako mi netko i zamjeri) dodaj svojim primjedbama i poneku moju! 😀
Mada smatram kao i Perla da je za čitanje vlastitih stihova potrebno jako puno hrabrosti i na tome ti sve čestitke! 🙂
Osmjeh ti šaljem kroz sivilo neba! 🙂
07/05/2012 at 4:10 pm Permalink
kako si se vješto skrila ispod mjesečine…