ObezglavljeniPijun
Grozničava je bila tama kojom sam strugao vrijeme svoje budućnosti
Iza mene nije ostalo ništa, čak ni ispijena boca medovine
Stakleno zvono se raspuklo kada je zloduh puhnuo u njega
Meni ništa nije bilo, jer me nije ni bilo
Zgužvao sam mladost kao loše napisanu pjesmu na papiru, bacio u rijeku
Prolazila je pored moga doma u ulici opojnih lipa
Ipak top nije zapucao, ostao sam bez ogrebotina po butinama
Štit se rasprsnuo u tisuću žarkih, vatrenih listića tjeskobe
Ljubav je za strance prolaznike, meni je ostala tek misao
Volio sam ju dok su kapi jesenske kiše padale po oknima bijega
Rastopila se nježna istina kao bijela pahulja na Suncu
Uhvaćen sam ostao u dvokoraku potrage za pijunima na šahovskoj ploči
9 komentara za "ObezglavljeniPijun"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
Marija
Suzana Marić
16/10/2012 at 4:13 pm Permalink
“Zgužvao sam mladost kao loše napisanu pjesmu…”
-Lijepo!
16/10/2012 at 4:48 pm Permalink
Zgužvao sam mladost kao loše napisanu pjesmu na papiru, bacio u rijeku
Traženje, svođenje računa, razočaranje, malo gorčine i tuga. Prijatelju, dominantni osjećaj pjesme je tuga. A meni kažeš. Pijun nekada spasi kraljicu. Ali, uvijek izgubi glavu.I na ploči i u životu. Puno jabuka 🙂
16/10/2012 at 5:40 pm Permalink
puno slika, daju ti misliti 🙂
17/10/2012 at 5:19 am Permalink
Zaista ima nešto u tome da je bolje pogriješiti no propustiti. Treba dograbiti svoj trenutak onda kada nam šeta ispod prozora 🙂 Song, pjesnik otvorenog srca s riječima u prstima … stvorio si još jednu pjesmu vrijednu spomena.
Uživaj u danu !
17/10/2012 at 9:35 am Permalink
tuga,bezvoljnost, ako smijem,na kraju ,više bi mi se sviđalo,rastopila se kao bijela pahulja snijega,
štit se rasprsnuo u tisuću žarkih,vatrenih listića tjeskobe .pozdrav
17/10/2012 at 10:13 am Permalink
ima jedna lijepa pjesma ,
dodirnuti rukom anđela
mi ,nenaviknuti na hrabrost
protjerani iz užitka
živimo prikovani u ljušturama usamljenosti
dok ljubav ne napusti svoj sveti hram
i dođe nam pred oči
da nas oslobodi i pusti u život
ljubav dolazi
a za njom ekstaze
stare priče o boli
ipak ako smo odvažni
ljubav razbija okove straha oko naših duša
odvikavamo se od sramežljivosti
okupani svjetlom ljubavi
usuđujemo se biti hrabri i odjednom vidimo
da za ljubav moramo dati sve što jesmo
i što ćemo ikad biti
ali ipak ljubav je jedino što nas oslobađa
napisala: Maya Angelou
17/10/2012 at 5:44 pm Permalink
društvo hvala vam od srca na posjeti i ispisanim mislima
enediel hvala na pjesmi
lijepu i ugodnu noć želim
sfd
17/10/2012 at 6:56 pm Permalink
odlična pjesma, pozdrav Song !
18/10/2012 at 2:34 am Permalink
hvala jim, jutro, sfd