ObezglavljeniPijun

16 listopada 2012 Autor: 9 Kategorija: Misaona

Grozničava je bila tama kojom sam strugao vrijeme svoje budućnosti
Iza mene nije ostalo ništa, čak ni ispijena boca medovine
Stakleno zvono se raspuklo kada je zloduh puhnuo u njega
Meni ništa nije bilo, jer me nije ni bilo
Zgužvao sam mladost kao loše napisanu pjesmu na papiru, bacio u rijeku
 
Prolazila je pored moga doma u ulici opojnih lipa
Ipak top nije zapucao, ostao sam bez ogrebotina po butinama
Štit se rasprsnuo u tisuću žarkih, vatrenih listića tjeskobe
 
Ljubav je za strance prolaznike, meni je ostala tek misao
Volio sam ju dok su kapi jesenske kiše padale po oknima bijega
Rastopila se nježna istina kao bijela pahulja na Suncu
 
Uhvaćen sam ostao u dvokoraku potrage za pijunima na šahovskoj ploči

9 komentara za "ObezglavljeniPijun"

  1. easy rider
    16/10/2012 at 4:13 pm Permalink

    “Zgužvao sam mladost kao loše napisanu pjesmu…”
    -Lijepo!

  2. Marija
    16/10/2012 at 4:48 pm Permalink

    Zgužvao sam mladost kao loše napisanu pjesmu na papiru, bacio u rijeku
    Traženje, svođenje računa, razočaranje, malo gorčine i tuga. Prijatelju, dominantni osjećaj pjesme je tuga. A meni kažeš. Pijun nekada spasi kraljicu. Ali, uvijek izgubi glavu.I na ploči i u životu. Puno jabuka 🙂

  3. Iluzija
    16/10/2012 at 5:40 pm Permalink

    puno slika, daju ti misliti 🙂

  4. blueperlaa
    17/10/2012 at 5:19 am Permalink

    Zaista ima nešto u tome da je bolje pogriješiti no propustiti. Treba dograbiti svoj trenutak onda kada nam šeta ispod prozora 🙂 Song, pjesnik otvorenog srca s riječima u prstima … stvorio si još jednu pjesmu vrijednu spomena.

    Uživaj u danu !

  5. ENEDIEL
    17/10/2012 at 9:35 am Permalink

    tuga,bezvoljnost, ako smijem,na kraju ,više bi mi se sviđalo,rastopila se kao bijela pahulja snijega,
    štit se rasprsnuo u tisuću žarkih,vatrenih listića tjeskobe .pozdrav

  6. ENEDIEL
    17/10/2012 at 10:13 am Permalink

    ima jedna lijepa pjesma ,
    dodirnuti rukom anđela

    mi ,nenaviknuti na hrabrost
    protjerani iz užitka
    živimo prikovani u ljušturama usamljenosti
    dok ljubav ne napusti svoj sveti hram
    i dođe nam pred oči
    da nas oslobodi i pusti u život
    ljubav dolazi
    a za njom ekstaze
    stare priče o boli
    ipak ako smo odvažni
    ljubav razbija okove straha oko naših duša
    odvikavamo se od sramežljivosti
    okupani svjetlom ljubavi
    usuđujemo se biti hrabri i odjednom vidimo
    da za ljubav moramo dati sve što jesmo
    i što ćemo ikad biti
    ali ipak ljubav je jedino što nas oslobađa
    napisala: Maya Angelou

  7. songfordead
    17/10/2012 at 5:44 pm Permalink

    društvo hvala vam od srca na posjeti i ispisanim mislima
    enediel hvala na pjesmi

    lijepu i ugodnu noć želim
    sfd

  8. Jim Corbet
    17/10/2012 at 6:56 pm Permalink

    odlična pjesma, pozdrav Song !

  9. songfordead
    18/10/2012 at 2:34 am Permalink

    hvala jim, jutro, sfd

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.