ObezglavljeniPijun
Grozničava je bila tama kojom sam strugao vrijeme svoje budućnosti
Iza mene nije ostalo ništa, čak ni ispijena boca medovine
Stakleno zvono se raspuklo kada je zloduh puhnuo u njega
Meni ništa nije bilo, jer me nije ni bilo
Zgužvao sam mladost kao loše napisanu pjesmu na papiru, bacio u rijeku
Prolazila je pored moga doma u ulici opojnih lipa
Ipak top nije zapucao, ostao sam bez ogrebotina po butinama
Štit se rasprsnuo u tisuću žarkih, vatrenih listića tjeskobe
Ljubav je za strance prolaznike, meni je ostala tek misao
Volio sam ju dok su kapi jesenske kiše padale po oknima bijega
Rastopila se nježna istina kao bijela pahulja na Suncu
Uhvaćen sam ostao u dvokoraku potrage za pijunima na šahovskoj ploči
9 komentara za "ObezglavljeniPijun"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.