Kada drame nema sam je stvorim

Loše dane ja zamijenim gorim

Mene ne zanima svijetla prizma

Moja je crna, boja pesimizma.

 

Kroz lokve se vuče tromi korak

Od kiše opet nastane oblak

Ne znam stići ni do sreće kasne

Nada u mom oku vječno gasne.

 

Tuga se dugim noćima mota

K’o bršljan oko mog života

Da je svaka suza jedan zlatnik

Danas bih bio bogati patnik.

 

Poglede spuštam, život me grbi

Sve više sličim žalosnoj vrbi

I samo čekam da sve proteče

Svaki loš dan, svaka loša veče’.