U mislima mi sve češće uspomene daleke,
te slike iz mladosti što žive i traju,
jeseni obilne i kruške zrele, meke
-odavno već ne bijah u zavičaju.
Razmišljam o igrama i iz sela djeci,
o poljanama prostranim, našem na zemlji raju,
o vrbacima sjenovitim i pecanju na rijeci
-odavno već ne bijah u zavičaju.
Sanjam proljeća mirisna kada se priroda budi,
raskošne latice cvjetne kako se otvaraju,
kada se sve podmladi i priroda i ljudi
-odavno već ne bijah u zavičaju.
Sjećam se mrazeva i dubokih snjegova,
išine dok iz neba pahulje sipaju,
u dubokom zimskom snu bijelih brijegova
-odavno već ne bijah u zavičaju.
julija
30/09/2012 at 9:21 am Permalink
Imao si idilu koja je ostala u sjećanju koje sada stvara krasnu pjesmu. I da se vrate ti dani, bili bi drugačiji, manje bajkoviti. Imao si sreću imati. Veliki pozdrav Marko 🙂
30/09/2012 at 10:34 am Permalink
Lijepa nostalgična pjesma o zavičaju, ova tema ti jako leži, sve pohvale za pjesmu, pozdrav Marko !
30/09/2012 at 11:27 am Permalink
super pjesma na neko drugo vrijeme MG
puno pozdrava
sfd
30/09/2012 at 11:28 am Permalink
eh…… da,lijepo je imati se gdje vratiti s vremena na vrijeme i podgrijati uspomene,na ostacima momacke vatre,sto uvijek tinja u nama..
30/09/2012 at 12:34 pm Permalink
lijepo,sjetno, no međutim te slike djetinstva su u nama, a u stvarnosti se sve promijenilo.pozdrav
30/09/2012 at 6:11 pm Permalink
Hvala na čitanju i komentarima. Zamrznuo sam slike i lijepa sjećanja u sebi, znam da je od toga malo ostalo.
Srdačno vas pozdravljam!
30/09/2012 at 8:15 pm Permalink
Odavno već ne bijah u zavičaju
Ponavljanje stihova pojačava nostalgiju i sjetu.Vrlo lijepo Marko .Pozdrav šaljem.
30/09/2012 at 9:13 pm Permalink
Hvala Stefi!
Laku noć!
01/10/2012 at 3:20 am Permalink
Kad poželim odmor u sjeti, mirisima prirode,ugođaju prošlosti , uđem u tvoje stihove i uživam.
Pozdrav Marko!
01/10/2012 at 4:03 am Permalink
Hvala na riječima podrške Marissa.
Lijep pozdrav!