Opet me dušo skitanja mame
nove ceste moje stope traže
uzalud riječi prijekora i tuge
uzalud bedem, postavljene straže.
I loše vino ponekad zanese
ja moram poći s one strane tame
i grube riječi mogu biti drage
udobnost doma nije dušo za me.
Kraj plota nekog umrijet ću u miru
mjesec nad glavom pričat će mi priče
srebrene niti privući će dušu
i neću znati da zora već sviće.
julija
Mihaela
Lav
26/03/2012 at 8:30 am Permalink
Divno utkan nemir u ove stihove draga Marija!Poželim i ja odskitati s njima…u neke nepoznate daljine i svjetove…
Posljednja strofa koliko je tužna toliko je i divna!
Ostavljam ti osmjehe od ♥ i neka ti je dan ispunjen vedrinom u duši! 🙂 🙂
26/03/2012 at 8:33 am Permalink
Kao da i u ovoj pjesmi progovara Kamov iz tebe 🙂 Pjesma je buntovna i puna skitnje.. i onda kraj uz neki plot, boemski Mare, boemski 🙂
Pozdrav i 🙂
26/03/2012 at 11:05 am Permalink
“Kraj plota nekog umrijet ću u miru
mjesec nad glavom pričat će mi priče
srebrene niti privući će dušu
i neću znati da zora već sviće”. iako “Opet me dušo skitanja mame…”, iako “ja moram poći s one strane tame”. Rečena je putanja i nemir srca, zaposjedanje svih izvora života, a što se kraja tiče, niti bih spominjao boemski život, niti Kamova. Ja to ne smijem, jer ne bih znao jesam li u pravu. Ova pjesma po meni ima veoma visoku ocjenu, a da li nam u nekim trenutcima donose valovi sve one gomile pročitanog, pa ih rasute, izdiferencirane ponekad zbog jakog vjetra koji ih u srcu raščlani, dodirnemo davno pročitano tek u nitima… hrleći ka novim sadržajima SAMO POTAKNUTI !
Veliki pozdrav, marija!
26/03/2012 at 11:18 am Permalink
2Kraj plota nekog umrijet ću u miru
mjesec nad glavom pričat će mi priče
srebrene niti privući će dušu
i neću znati da zora već sviće.”
lijepa pjesma i nije mi tužna ,ponaročito posljednja strofa koja je odabir načina gdje umrijeti
26/03/2012 at 4:47 pm Permalink
Prekrasno, bilo koju strofu da izdvojim kao posebnu, bilo bi sakaćenje cijele pjesme, jer je jednostavno sve dobro, misaono, rječito i sadržajno. Osmjeh šaljem 🙂
26/03/2012 at 5:02 pm Permalink
Dragi moji, svima veliki pozdrav i dobre želje. 🙂
26/03/2012 at 7:25 pm Permalink
Dirnula si me, kao da se na istoj cesti nalazimo i paralelno putujemo, a putujemo svi samo netko je toga svjestan, netko nije. Lijepa, stvarno si me dirnula. Pozdrav 🙂
26/03/2012 at 10:07 pm Permalink
Kraj plota nekog umrijet ću u miru
mjesec nad glavom pričat će mi priče
srebrene niti privući će dušu
i neću znati da zora već sviće.
Fenomenalno, lijepo umiranje uz priče i ne znajući da umireš.
27/03/2012 at 2:16 am Permalink
draga Marija ostao sam zatečen
baš mi se sviđa
ppppppuuuunnnnnnnnnnoooooooooo
Opet me dušo skitanja mame
nove ceste moje stope traže
uzalud riječi prijekora i tuge
uzalud bedem, postavljene straže.
jutranji pozdrav
SFD