Odavno ne proklinjem sudbinu
što vrijedi kletva kad te sreća neće
gode duši odbjegloj u tminu
oporo vino i ugasle svijeće.
*
Kakva ljubav, nek’ je nosi đavo
sanjare ona voli da zavede
proglasi krivim ono što je pravo
sada si bogat, sad na rubu bijede.
*
Mogla sam s tobom na kruhu i vodi
gledati Mjesec kroz rupe na stropu
jer takvu više majka ne rodi
što traži ljubav u zvjezdanom snopu.
*
Nitko nas,dušo, slijediti neće
kada jednom zagrlimo tišinu
oporo vino i ugasle svijeće
gode duši odbjegloj u tminu.

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK