Odavno ne proklinjem sudbinu

što vrijedi kletva kad te sreća neće

gode duši odbjegloj u tminu

oporo vino i ugasle svijeće.

 

Kakva ljubav, nek je nosi đavo

sanjare ona voli da zavede

proglasi krivim ono što je pravo

sada si bogat, sad na rubu bijede.

 

Mogla sam s tobom na kruhu i vodi

gledati Mjesec kroz rupe na stropu

jer takvu više majka ne rodi

što traži ljubav u zvjezdanom snopu.

 

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK