U vremenu globalne kaljuže kada čovječanstvo sve više tone u neskrivenu pohlepu, bezdušnost, neosjetljivost, kada se svaka ljudska kvaliteta važe čvrstom valutom, kada dezorijentirani čovjek baulja od jednog lažnog idola do drugog, u tom i takvom svijetu poremećenih vrijednosti stvara Faiza Haračić Helja svoju poeziju koja se čini da dolazi iz nekog drugog, ljepšeg, iskrenijeg i poštenijeg svijeta.
Nema u toj poeziji velikih i teških riječi, nećete u njoj naći velike filozofske misli, ne zato što ona ne bi bila mudra, nego zato što je životna mudrost postala gradivno tkivo njezine poezije. Ona tu mudrost živi, a zbivanja prihvaća dubokim mirom pa se često zapitamo od kuda toliko snage u toj krhkoj ženi da bez pompe i jauka prihvati sve naplavine života.
A naplavina, onih teških, muljevitih bilo je mnogo.
Sve je njih autorica proživjela, prihvatila nekim dubokim filozofskim mirom, zabilježila bez uljepšavanja, onako kako su se misli rojile, iskrenom dušom djeteta, izrazom zrele pjesnikinje.
Mnoge njezine misli ostaju samo naznačene. Čitatelj osjeća da se iza rečenog još nešto krije i čini se da autorica želi donekle prikriti svoj osjećaj koji na taj način postaje još snažniji, intrigantniji, suptilniji.
Stihom se Faiza često vraća u prošlost. Ona njeguje i čuva svoja sjećanja kao dragocjeno blago, ona ih se ne odriče ni onda kada znače samu, neublaženu bol. U neka predvečerja, kada ostane sama, voli hodati putovima duše i vratiti se natrag u neki sretniji svijet. / Snijeg/
Blistavi je tepih prekrio kraj
lede se obrazi
dok u daljini
naziru se tragovi.
Smiraj u ovoj bjelini
potraži često duša
pa šeta po aleji
davnih uspomena.
I dok većina ljudi nastoji tužne uspomene skloniti u neki mračni kutak svijesti, pohraniti negdje gdje neće ranjavati srce, Faiza te uspomene priziva otvoreno, ne odriče ih se, one su dio njezina života, ona ima snage evocirati sretne trenutke, ona ima blagoslov sjećanja.
Sretno je lice
zbog tebe
mene.
Zbog snježne
uspomene…
Faiza uglavnom piše slobodnim stihom običnim prirodnim načinom izražavanja. Po tom načinu ona je moderna pjesnikinja jasnog, nedvosmislenog izraza neopterećenog formom. Međutim, ona u sebi nosi i naslijeđe poznatih bosanskih pjesnika, nosi atmosferu i način života koji u centar interesa ne stavlja materijalno, nego ljudsko i životno.
julija
Mihaela
Lav
29/05/2012 at 1:40 pm Permalink
http://www.youtube.com/watch?v=a417wMxQ3CY
29/05/2012 at 3:44 pm Permalink
Hvala ti Marija na osvrtu mog Snijega
Ne bih baš prisvojila sebi tako velike riječi,jer moja poezija je samo izražavanje kroz stihove koji ponekad liče na pjesmu
Ali…oni koji čitaju,pronađu za sebe nešto ili sebe u nećemu i to mi je najveća nagrada.
Još ti jednom zahvaljujem na više nego lijepom osvrtu
:)) :)) :)) :))
29/05/2012 at 4:38 pm Permalink
Faiza draga, ćuti i guštaj, došlo je tvojih pet minuta (hihihihiihi)
a znaš da ti ja uvijek iskreno odgovorim kada nešto ne štima
a pjesme su ti predivne
lijep dan ti želim
SFD
29/05/2012 at 4:39 pm Permalink
e da pozdravimo bi Mariju i rekao da je napravila lijep osvrt na Faizinu poeziju
naranča
SFD
29/05/2012 at 4:41 pm Permalink
hvala hvala prijatelju…rekla sam ja u Pippinoj pjesmi da ti imaš i skener u glavi:))
ćutim…ne govorim da ne pokvarim idilu
29/05/2012 at 5:05 pm Permalink
Ponovo moram reći Mariji samo BRAVO na toplini kojom je opisana doista upečatljiva Faizina poezija.Pozdrav Mariji i Faizi.
29/05/2012 at 5:21 pm Permalink
Kad je materijal dobar nije teško napisati dobar osvrt 🙂 🙂 🙂
29/05/2012 at 5:22 pm Permalink
Lepa analiza pezije nase Faizice, kompliment Marija 🙂
29/05/2012 at 5:27 pm Permalink
Još jedan tvoj lijepi osvrt Marija, lijepo si opisala Faizinu poeziju, izbor pjesme – Snijeg je pun pogodak, sjećam se te pjesme, Faiza piše lijepu poeziju vrijednu pažnje time je i ovaj osvrt na mjestu. Marija i Faiza, pozdrav djevojke i 🙂 za vas !
29/05/2012 at 5:57 pm Permalink
Dragice, Jime, hvala na čitanju i komentaru 🙂
29/05/2012 at 7:56 pm Permalink
“Nema u toj poeziji velikih i teških riječi, nećete u njoj naći velike filozofske misli, ne zato što ona ne bi bila mudra, nego zato što je životna”
Tako piše Marija o Faizinoj poeziji !
A tako bih ja otprilike rekla o njezinom komentaru
i to je to , Izvrsno Marija ponavljam ti ono u što sam sigurna -dišeš poeziju
pozdrav
30/05/2012 at 4:12 am Permalink
Pohvale Faizinoj poeziji i svima koji ovaj sviijet čine lijepim.
Kao nedodirljivi otok prljavim mislima živi “ocaravanje”,
Marijini osvrti, predragi pjesnici i pjesnikinje,
sve vrvi od krasote(pa tuga postaje manja i kad je pjesma tužna)
30/05/2012 at 5:57 am Permalink
Poodavno se i sam susrećem sa poezijom Faize na drugim stranama a eto i ovde. Iskreno po svom poetskom duhu osećam njeno bilo koje inpulsira u svakoj pesmi tako čisto i sveto da ne samo da pleni nego i divljenje ište. Razumeti dubinu i osetiti lepotu i razigranost stiha je lako kad su pitki i poetični. No ovaj Marijin istančani i realni osvrt me je još jednom iznenadio. Budući da sam od skora u Očaravanju, priznaću zaista da sam očaran. Marija nije obukla togu sudije i kritičara koji seciraju poeziju i cede svaku reč no prosto srcem čitaoca i pesnika progovara onako posestrimski. Snažan poetski nerv je progovorio kroz ovaj prelepi osvrt. Osvrt mogu reći poprima bit recenzije.To je istinska vrednost koji svedoči o Marijinom daru recezenta. Uz uzgredne komentare koji se ovde mogu čitati na objave pesnik možda više žudi jedan novi znalački osvrt koji mu potpunije kaže kako se doživljava i čita njegova poezija. Čestitam i jednoj i drugoj dami na divnom užitku. Slavimir
30/05/2012 at 6:31 am Permalink
Dragi prijatelji pjesnici,puno mi znače vaše riječi podrške jer čovjek ponekad počne sumnjati, radi li stvari dobro i onda kada ga nešto poljulja, dođu ovako poticajni komentari. velika vam hvala.
Boba, Marissa, Slavimire, jedan veliki slani pozdrav i 🙂 od uha do uha.
30/05/2012 at 6:57 am Permalink
‘Nema u toj poeziji velikih i teških riječi, nećete u njoj naći velike filozofske misli, ne zato što ona ne bi bila mudra, nego zato što je životna mudrost postala gradivno tkivo njezine poezije. Ona tu mudrost živi, a zbivanja prihvaća dubokim mirom pa se često zapitamo od kuda toliko snage u toj krhkoj ženi da bez pompe i jauka prihvati sve naplavine života.’
Potpisujem u potpunosti. Faiza je dosljedna svojoj ideji, a tvoj osvrt Marija još jednom potvrđuje kako si sposobna proniknuti u ispisanost nečijih misli i posvetiti se poeziji – srcem, a tek onda razumom. Uvijek pronalaziš dobro i vrijedno pažnje, ističeš bitnost i daješ smjernice … kao i svojevrsnu poruku – u pokušaju razotkrivanja nikada ne odlaziš u krajnost.
Jednom je Faiza napisala pjesmu u kojoj je atmosfera bila toliko živa da sam imala dojam da me odvela na putovanje i pokazala mi svu ljepotu svog grada … čak su i mirisi bili postojani 🙂 i njenu poeziju po tome pamtim, bez suvišnih riječi, nekako je samozatajna ali i britka u izrazu. Volim ju čitati.
Ljudi, uživajte u danu !
30/05/2012 at 7:46 am Permalink
Želim vas sve pozdraviti i zahvaliti se na ovim toplim riječima.Mogu samo reći da se već duže vrijeme lomim oko mog pisanja i sve su prilike da ću se prestati pitati pišem li ili ne pišem dobro.Sve dok bilo ko osjeti riječi u mojoj pjesmi,vrijedi da pišem.Tako ću ispuniti svoju dušu,što i jest najljepši osjećaj.
HVALA VAM :))
30/05/2012 at 7:58 am Permalink
ooooooooooooooo, da, da kada ti drugi kažu ok je , a ja ti cijelo vrijeme govorim, ma tko šiša songa, hihihiihihihihii
hvala tebi na jutarnjoj kavici i turskoj slastici,e da te pri upitam, znaš li da je na osnovu rahatlokuma i nastao bombon
lijep dan želim
SFD
30/05/2012 at 11:58 am Permalink
eeeeeeeeeee Song,znam ja šta ti misliš ali žene su ti jako jako čudna bića
stalno bi da slušaju lijepe riječi
hahahahahha
znam kako je nastao bonbon a rahatlokum je tako sladaaaaaak :))