Ja ne želim te haljine skupe
vuitton torbu i cipele prada
neću parfem marquisa de Sada
otići ću, nećeš znati kada.
Otići ću bez cipela, bosa
neka rosa stopala mi kupa
kad me nađeš ja tad neću htjeti
s tobom sjesti u ta kola skupa.
Nikad cvijet ubrao mi nisi
kaplju rose donio na dlanu
nikad nisi sa mnom u svanuće
veselio se zori, novom danu.
18/04/2012 at 6:17 pm Permalink
http://www.youtube.com/watch?v=FTB78EsNM9M
18/04/2012 at 6:20 pm Permalink
Nikad cvijet ubrao mi nisi
kaplju rose donio na dlanu
nikad nisi sa mnom u svanuće
veselio se zori, novom danu.
-čini se meni, nije sve u novcu, nešto je u poljubcu, zagrljaju i čaši crnog vina
lijepu noć ti želim draga Marija, neka ti naranče obasjavaju putovu u snu
SFD
18/04/2012 at 6:24 pm Permalink
A gdje je “duso”? 🙂 Znaci nije bio “prikladan” i leti.Ne trubim ja uzalud da treba znati sa zenama.Lijepo si u stihove pretocila sto zeni treba.
Lijep pozdrav!
18/04/2012 at 6:41 pm Permalink
Hvala Song, mirišu naranče, 🙂 🙂
Marko, nasmija me, a istina je; samo ti slušaj mene pa nećeš nikad dobro proći 🙂 🙂
18/04/2012 at 6:58 pm Permalink
A dokle viđat ću te bosu
u tvom prkosu
da gacaš po blatu
ne voziš se u skupom autu
tražiti onog tko će da ti ugodi
trganjem cvijeća po livadi,
a pričati da ti stalo nije
za bezvrijedne drangulije
parfem, cipele i šminke
kakve nose razmažene klinke
18/04/2012 at 7:04 pm Permalink
Alberto, 🙂 🙂 🙂
18/04/2012 at 7:15 pm Permalink
molim draga Marijo milosti puna i imaj na umu tko je dobar momak, a tko trga cvijeće po livadi!
18/04/2012 at 7:59 pm Permalink
Da, nije sve u novcu,nešto je i u zlatu 🙂
Sjećam se te tvoje pjesme iz škrinje, super mi je, jaka si ako tako razmišljaš 🙂
Pozdrav Mare!
18/04/2012 at 8:16 pm Permalink
Nikad cvijet ubrao mi nisi
kaplju rose donio na dlanu
nikad nisi sa mnom u svanuće
veselio se zori, novom danu.
To oni sa skupim autima ne znaju, ne znaju za sitnice koje život znače ,klanjaju se” svetoj kravi”.
Odlično Marija.
18/04/2012 at 8:16 pm Permalink
Alberto, laku ti noć želim, malo ჱܓჱܓჱܓ ჱܓza tebe i 🙂
Jime, između misli i djela obično stoji ponor. Jedna ჱܓza tebe 🙂
19/04/2012 at 7:27 am Permalink
Dešava se, ali draga Marija zar se mi ne možemo sami diviti tom čudu od plavetnila jutra, pozdravljat sunce kad crvenkasto se budi, pokupiti sitna zvonca ranojutarnjih ptica sa rascvalih grana, možemo Marija, možemo. Poklanjam ti cvijetak mislima ne kao nadomjestak, već kao pozdrav iz daleka… 🙂
19/04/2012 at 11:57 am Permalink
mogla bi pronaći jednog pjesnika ,ili bar nešto nalik