Otiđi brzo, ne čekaj više
jer sve što taknem postane prah
sijem Sunce, a žanjem kiše
osjećam zimu, tugu i strah.
*
Jedino more i bijelo jedro
ne poznaje igre, ne poznaje laž
i tmurno nebo postane vedro
kad pramac osjeti vjetra draž.
*
Otiđi brzo, ne čekaj više
ne traži u vatri čežnje mi dah
sijem Sunce, a žanjem kiše
jer sve što taknem postane prah.
*
Ponekad samo u prolazu svrati
pogledom takni mi jedro u zori
dok luna na odlasku valove zlati
i ljubav jedna u srcima gori.

.

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK