Prostrlo se nebo nad krilatom glavom
Crvene od vina uši snažno mašu,
Možda je tu riječ o indigu plavom
Što prenosi u vječnost i ljubav našu.
Netko precrtava sve šume i vode,
Leteće maslačke i leptire žute,
Kako misao u drugi život ode,
Ona nježnost pogleda kad usne šute ?
Tu pade glava, lijevo-desno mrda
Opomenuta da iz ramena ne smije,
Al’ otvoriše se korice srca tvrda
Da nebo iščita sve njegove pjesme.
Aljoša
19/05/2013 at 10:00 pm Permalink
Opomenuta da iz ramena ne smije,
Al’ otvoriše se korice srca tvrda
Da nebo iščita sve njegove pjesme.
lijepo,pozdrav
19/05/2013 at 10:44 pm Permalink
Ona nježnost pogleda kad usne šute ?
pozdra
19/05/2013 at 10:45 pm Permalink
-Crvene od vina uši snažno mašu,
Kaže Jesenjin- moja glava maše ušima
Sviđa mi se oboje.I indigo koje precrtava. I ta glava koja bi trebala ostati i vladati.
– ne smije/pjesme. U ekavskom izričaju rima bi bila potpuna.Laka noć Aljoša 🙂
20/05/2013 at 8:32 am Permalink
Tamo gdje neće tijelo, ode duh.
Lijepa pjesma. P
20/05/2013 at 10:25 am Permalink
Hvala ljudi svima puno.
@ Marija : Je , svjestan toga, ali nekad mi je žao na račun forme i potpunosti rime izgubiti riječ koja mi odgovara sadržaju : )
To je valjda ono da negdje gubiš, a negdje dobijaš 🙂
Pozdrav Veliki 🙂
20/05/2013 at 1:36 pm Permalink
Ma da je srce tvrdo ne bi moglo primiti nježnost pogleda.Meko je to srce.
Sunčani pozdrav Aljoša!