Prostrlo se nebo nad krilatom glavom

Crvene od vina uši snažno mašu,

Možda je tu riječ o indigu plavom

Što prenosi u vječnost  i ljubav našu.

Netko precrtava sve šume i vode,

Leteće maslačke i leptire žute,

Kako misao u drugi život ode,

Ona nježnost pogleda kad usne šute ?

Tu pade glava,  lijevo-desno mrda

Opomenuta da iz ramena ne smije,

Al’ otvoriše se korice srca tvrda

Da nebo iščita sve njegove pjesme.