Josip Ergović “Pater Marul”
Crtež: Slavko Pengov
Pri svakom spomenu Marulićeva imena brat i ja počinjemo teatralno deklamirati Juditinu “invokaciju“ /Libro parvo/, nastojeći pogoditi autentične staročakavske naglaske:
Dike ter hvaljen’ja presvetoj Juditi, smina nje stvore(n)’ja hoću govoriti;
zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost, ne hti(j) mi kratiti u tom punu milost.
Ti s’ on ki da kripost svakomu dilu nje i nje kipu lipost s počten’jem čistinje
ti poni sad mene tako jur napravi, jezik da pomene ča misal pripravi. (…)
Da ti s’ nadasve svet, istinni Bože moj, ti daješ slatko pet, vernim si ti pokoj,
a ne skup trikrat troj divička okola, pridavši još u broj s kitarom Apola…
Riječ je ovdje o “zazivu“ tipičnom za gotovo sve europske vergilijanske epove, pri kojem se u pomoć priziva kršćansko božanstvo Jehova, a ne devet antičkih TUM PECCET– múzā, s predvodnikom im Apolonom.
Emil Strniša “Spomenik, rekli bi stari Splićani, na Voćnom trgu” izbor iz Diskursa
Veličinu stvaralaštva Marka Marulića, kako Glas koncila zbori, potvrđuje činjenica da je ThomasMore čitao Marulićev Evanđelistar iz 1516. godine u tamnici neposredno pred pogubljenje 1535. godine. S one strane Jadrana spominju ga kao hrvatskog Dantea, kojem je figura također nabijena snažnom patriotskom simbolikom i napominju da se sam Marulo, u pismu iz 1501. upućenom svom prijatelju Coriolanu Cippicu, najavljujući objavljivanje Judite, izrazio ovako: “Napisao sam djelo na našem materinjem jeziku, u rimama, podijeljeno u šest knjiga, koje sadrži priču o Juditi i Holofernu. Skladano je, poetskije; dođite i vidite ga, reći ćete da je jezik još uvijek rob svog Dantea.”
Pa tako, bez obzira na vrijeme koje dolazi i prolazi, države koje nastaju i nestaju, političke opcije koje ne opstaju, Marulić je uvijek bio, a vjerojatno će i ostati – otac hrvatske književnosti.
Rijad Arifović “Ne pali svjetlo”
Ne pali svjetlo, noćas
me prepoznaj po koraku
dok obučen u tvoju sjenku
sakupljam mjesečevu prašinu
po tvom sokaku
Iz mojih riječi pašće kiša
u kojoj ćeš prepoznati dobro
kome je trebalo mnogo vremena
da sazrije u meni
i postane nježan cvijet
Kao noćni leptir
kružim oko tvog prozora
zovem te da zajedno gledamo zvijezde
kojih je tako mnogo da se ona
koju tražimo izgubila
Ova noć se nikada neće završiti
i ti češ zauvjek biti
moja mala djevojčica
kojoj donosim višnje zimi
kojoj pišem pjesme
koje niko drugi ne umije da pročita
Biće kao u bajci
sakupićemo uspomene iz djetinjstva
kojima se neprestano vraćamo
i posuti ih kapima kiše
da iz njih iznikne zaboravljeni biser
Dodirivaćemo se promzlim rukama
tražeći put do srca
u kome sve počinje
i sve završava
Marija Juračić “Korzo”
Ajmo, Mare, do kafića
pored Korza ćemo sidit
kapučino ćemo piti
puno lipog svita vidit.
Korzo je ka modna pista
malog mista, bela vista.
Ča se nosi u Parizu
to ćeš ti na Korzu vidit
ča u Londri je u modi
to će malo misto slidit.
Tu se šeće gori, doli
tu se smije, ćakulaje
tu se piva, tu se voli,
tu se šuti, barufaje.
Ajmo, Mare, do kafića
pored Korza ćemo sidit
kapučino ćemo piti
živ teatar ćemo vidit.
Pjesma je nastala u vrijeme kada su europske države još imale svoju autentičnost.
Lorena Galeta “Zov destruktivnosti”
Opetovane slabosti
narušavaju jakosti..
Ne vidim se u toj –
bijednoj predstavi.
Duševni se mir gubi, a
povrijeđeno srce lomi.
Kriomice spasenje tražeći –
lutamo stranputicom smrti.
Tunelom lebde nesigurnosti,
distrakcijom razorno šuteći..
Depresija vuče trag anksioznosti –
ostavljajući mjesto diskutabilnosti.
Ništa se ne može promijeniti –
naša će ojađena stanja ojačati.
