Milan Drašković “Posvete Novalisa”
Pod Amorovim krilom lanci začaranosti,
hvalospev dragom biću – stihovi za Juliju –
sonet za milu Moli sred beskrajne nežnosti,
naručje koje čeka deva plavih očiju.
.
Setno preobraženje čarobnog ogledala,
duž prohladne doline dveri iskonskog sveta,
traje velebna igra uz srca ustreptala,
božansko zadovoljstvo velike duše sveta.
,
Dražesna Doroteja sred ljubavi blažene,
za Luciju stihovi sa vapajem ljubavnim,
s plemenitim nagonom na grudima Lujzinim.
.
Stih za poslednju ljubav – glas pesme tajanstvene –
uzvišenost ljubavi tvog života saputnik,
na kraju hodočašća pod kiparisom pesnik.
Lorena Vojtić “Trivijalnosti”
Život kao
smrtna
kazna…
.
Presuda i
krivica…
–
Što je,
uistinu.
.
Takva
mora?
.
Karma,
nesreća.
.
Ili slučajna
jadikovka?
.
Nećemo
saznati…
.
Ni ti, a
kamoli.
.
Moja staro-
mlada duša.
.
Poneke
enigme…
.
Ne smiju
biti očite.
.
Jednostavne
i lako shvatljive.
.
Poput –
otvorene
knjige…
Milan Janković “Livada”
Kišama livadu natopih,
požutjelu od protekla vremena,
ali više u njoj ništa ne cvate,
nit miriši,
niti nektarom očarava.
O, kako volim te, Otoče
Pustio si sreću
u modrinu oka.
.
U staračkim dlanovima crnike i borova
vreva glazbe cvrčaka,
omamljenost čuvstva
mirisima
tvojih njedara
dok
putuju slike
raskoši lavande i smilja.
.
Srce trepti od radosti
smiješeći se
tek
tako.