Milan Janković “Zbog straha”
Ne bojim se boli,
samo se bojim da ju nikad ne osjetim.
Ne bojim se bolesti,
samo se bojim da nikad ne ozdravim.
Ne bojim se čekati,
samo se bojim da se neću pomaknuti.
Ne bojim se mržnje,
samo se bojim da nikad neću voljeti,
a žestoke zlovolje
u koštac izvan svog srca uhvatiti.
,
Ali, duboko u grudima
počivaju lukavi prijatelji…
,
Ne bojim se boriti,
samo se bojim da nikad neću pobijediti.
Ne bojim se bijega,
samo se bojim da nikad neću poletjeti.
Ne bojim se duga,
samo se bojim da nikad neću vratiti.
Ne bojim se smrti,
samo se bojim da nikad neću živjeti…
,
Borbe i bijeg i dug i smrt su ništa,
osim što ne živim kako bih trebao…
Zbog straha.
Darko Žigrović “Aforizmi”
“Uzalud se naši vlastodršci hvale silnim postignućima, kad im narod bježi iz zemlje trbuhom za kruhom i umom za razumom”, zapisao je Ivo Mijo Andrić u Pogovoru knjige aforizama Darka Žigrovića “Prigorski pozdrav”.
Izaći ću na izbore kad mi ponude izbor.
Predizborna šutnja najbolji je dio izborne kampanje.
Bio je izgubljen slučaj. Čak mu se i dosije izgubio.
Politički sam daltonist. Ne raspoznajem stranačke boje.
Bio je poliglot. Šutio je na svim jezicima.
Govorio je u ime porobljenih. On ih je i stvorio robovima.
Dobrom jarmu odgovara bilo kakav vol.
Lorena Vojtić “Pokeraško lice”
Plačem
u sebi.
.
Ali ne –
ispuštam
niti suze,
ni krik.
.
Mimika?
Statična.
.
Nema
drame
na vidiku. (više…)
.
Nema
drame
na vidiku. (više…)
Milan Janković ” Jad u meni””
Jad živi u meni.
pluća mi steže
dok pokušavam disati.
Zatvara mi grlo, glas mi reže,
dok se borim vrisnuti.
,
Jad mi oči zasljepljuje
pred istinom koju svi vide.
Da se ljubav naći može,
ali nikad kod mene.
,
Suze prolivene u ljutnji,
suze prolivene u strahu,
suze koje nemaju trag,
suze prolivene zbog gubitka
nekoga tko je nekad bio drag.
,
Jad mi srce razdire,
do krvi pucaju žile.
Od dobrog me zatvara
u svemu što sretnem.
Isključen od svjetla, samo dahnem,
volje za borbom, više nema.
,
Gledam se u ogledalo,
svoje oči bih opravdao…
I sažalim čovjeka koji ih ispire
koji svaki dan umire…
Ali u životu, ispunjen strahom,
konačno slobodan osmijehom,
nalazim utjehu u toj pomisli,
da jad živi u meni…
Rijad Arifović “Leptir ljubavi”
Noćas se spustila kiša
tiho
kao mokra kosa
niz tvoja leđa
Noćas je cvjetala lipa
i mirisao bagrem bijeli
Noćas je pun mjesec
obasjao srebrenu cestu
po kojoj , godinama, lutam
tražeći među
krhotinama starog svijeta
koji se srušio
11 jula 1995 godine
tragove ljudskosti
Noćas se spustila kiša
tiho
kao mokra kosa
niz tvoja leđa
Noćas je cvjetala lipa
i mirisao bagrem bijeli
A ja sam bio
leptir ljubavi
koga
vatra mržnje
nije uspjela da sagori
