Suzana Marić “Prvi dan škole”
Rano jutro, zvoni ura
Ustaje se mali Jura
Koraka k’o ptica laka
Jer škola čeka đaka.
*
Torba puna, knjige zovu
U avanturu kreće novu
Malo će se pomučiti
Ali mnogo naučiti.
*
Brojeve i sva slova
Pjesme divnih naslova
Imena planina, rijeka…
Putovanje ga divno čeka.
*
Zvono zvoni, baš se čuje
Veselo društvo tu je
Pa u redu, sve po dvoje
U klupama sada stoje.
*
Nastavnica drži kredu
Upoznavanje je na redu
Kredom face čudne riše
Imena kraj njih piše.
*
Jednu facu gleda Jura
Kraj njega je lijepa cura;
Kose duge, oči plave
Jura ne okreće glave.
*
Nastavnica dvaput zove
Jura, skuplja već bodove.
Mora puno naučiti
Jer zavodnik želi biti …
Suzana Marić
Sinjski kazalištarci u novoj kazališnoj sezoni
Sinjski kazalištarci spremni su za novu kazališnu sezonu u koju kreću iz Nedelišća, gdje u subotu, 7. rujna sudjeluju na 10. Kazališnim večerima s komedijom ŽA-ŽA. Tjedan dana poslije s predstavom “Patrioti” nastupaju na 16. Danima kazališta u Vitezu u BiH.
Predsjednik sinjskih Kazalištaraca Željko Viculin kaže da su im svi vikendi tijekom rujna i listopada zauzeti gostovanjima na festivalima. Osim u Nedelišću i Vitezu, sinjski glumci gostovat će u Subotici, Pelješcu, Vukovaru te u Njemačkoj i Švicarskoj.
Izvor: Ferata
Marin Čaveliš ” Ubojito ravnodušje”
Čuješ li jauke žrtvi?
Ubijaju se gradovi i ljudi.
Leže srušeni i mrtvi.
I nikog to ne čudi.
.
Čuješ li jauk majke
nad mrtvim djetetom?
Zlo je izašlo iz bajke
i opet luduje svijetom!
.
Makar malo oslušni
kako tišina ječi,
dok ljudi ravnodušni
gledaju zločine mirno – bez riječi.
.
Svima je ogluvila duša,
ne čuje žrtava krike.
Od zla se niko ne gnuša,
ravnodušni su – iz navike.
.
Otupili na tuđu muku
da bi živjeli bez stresa.
I stekli lošu naviku:
glavu u pijesak – do svog udesa.
.
A loše navike ubijaju
ravnodušni svijete,
ubice što dušu nemaju –
i tebi prijete.
.
I znaj – nisu krivi samo bezdušni
što od ljudi prave žrtve.
Krivi su i ravnodušni
što mirno broje mrtve!
Milan Janković “Moje Valentinovo”
Njen osmijeh, topao i nježan.
Njene oči, pune ljubavi i dobrote.
Ljepotica, u svom sjaju sadržana,
razvedri moj um od terakote.
.
Ali ipak, riječi ne mogu opisati
srce koje držim u sebi.
Pokušao sam to pjesmom objasniti,
ali bi pjesma opet bila,
beskrajna u sjeni svakog stiha;
.
Objasniti, osjećaj je smjeli,
pisao sam kroz mnoge dane i noći.
Zapisao sam svaku riječ, koju sam znao,
svakom riječi drugu frazu stvarao.
.
Postala je knjiga, tako sjajnog sjaja,
puna pjesama, koje nikad nisu dobro rekle.
Ali ako ovaj stih, toplo i fino pročita,
samo jedno pitanje, čuti može;
.
Da li bi bila, Valentinovo moje?
