30 kolovoza 2024
Autor: julija
Kategorije: Ljubavna
Ostavi me noćas, samog,
ispod golih zvijezda
na srebrenoj cesti
nizvodno od tuge
i idi na vrhovima prstiju
da zametneš trag
Obuci hrabrost
nemoj suzama pisati pjesme
ne govori ništa šuti
ova beskrajna duša
u kojoj se budi djetinjstvo
će razumjeti sve
Ne pitaj kuda sam otišao
i ne iznosi srce na dlanu
slučajnom prolazniku
koji liči na mene
Nemoj me čekati
idi, putuj
ureži u koru breze
moje ime
na dalekom Kavkazu
napiši mi pjesmu
na nekom nepoznatom jeziku
zavoli me opet
i srešćemo se
na izgubljenom putu
Pročitaj cijelu poeziju
29 kolovoza 2024
Autor: julija
Kategorije: Haiku

Kad umre Čovjek
ostane svjetionik.
U neverama.
Pročitaj cijelu poeziju
28 kolovoza 2024
Autor: julija
Kategorije: Jezik i književnost
26 kolovoza 2024
Autor: Suzana Marić
Kategorije: Duhovno- religiozna pjesma
Danas sam ti, Majko prvi puta došla
kleknula sam mala pred noge tvoje
s ranim Suncem k tebi sam pošla
da Ti dam zahvalnost i molitve moje.
+
Klečim ispred tebe malena i smjerna
a suza mi slana klizi niz lice
molim Ti se danas, Majčice vjerna,
usliši mi molitvu, Mila Djevice!
+
Od srca te, Majko, ovdje danas molim
blagoslov za njih tražim Sina Tvoga
da mi one koje dušom volim
štiti, čuva i brani od zloga.
+
Moli za me, Majko
Sa rajskih visina
moli mi za djecu
svog jedinog Sina!
+
Moli za sve moje i sve ljude svijeta
Neka srce Tvoje i srce Tvog Djeteta
zaogrnu mirom i ljubavlju sve nas!
Kraljice mira, u Tebi je spas!
Pročitaj cijelu poeziju
26 kolovoza 2024
Autor: julija
Kategorije: Ljubavna
Uspomene
u začecima.
Po znojnim
grudima…
Suprugova –
muskulatura.
Nerazmrsive
putanje, vežu.
Uzavrele
poljupce.
Snene
dodire…
Opušeno –
meškoljenje.
I sama,
ljupka.
Ljetna
zora…
Nikad nije
ugodnije
svanula…
Pročitaj cijelu poeziju
24 kolovoza 2024
Autor: julija
Kategorije: Misaona
Gle, zvijezde kako čudesno kruže,
tako je bistra atmosfera.
Naprosto moraju da se združe
valovi čežnje s harmonijom sfera.
.
Kako li bridim okrenut svodu,
obasjan nekom božanskom slutnjom.
Vrijeme je načas stalo u hodu,
vječnost kroz mene govori šutnjom.
.
Ponesen u bezdan zvjezdanim tragom,
ovdje sam prisutan još samo tijelom,
jer opijen hrlim nečem dalekom, dragom,
a neznanom još i zastrtim velom.
.
Jesi li i ti, strašno daleko,
upila u se ovu opojnu drogu?
O, kako želim iz leta, meko,
spustit se kraj tvojih nogu!
Pročitaj cijelu poeziju