Rijad Arifović “Ostavi me noćas”

Ostavi me noćas, samog,

ispod golih zvijezda

na srebrenoj cesti

nizvodno od tuge

i idi na vrhovima prstiju

da zametneš trag

Obuci hrabrost

nemoj suzama pisati pjesme

ne govori ništa šuti

ova beskrajna duša

u kojoj se budi djetinjstvo

će razumjeti sve

Ne pitaj kuda sam otišao

i ne iznosi srce na dlanu

slučajnom prolazniku

koji liči na mene

Nemoj me čekati

idi, putuj

ureži u koru breze

moje ime

na dalekom Kavkazu

napiši mi pjesmu

na nekom nepoznatom jeziku

zavoli me opet

i srešćemo se

na izgubljenom putu

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Emil Strniša “Fredu” haiku

 

Kad umre Čovjek

ostane svjetionik.

U neverama.

Pročitaj cijelu poeziju

Objavljen je novi, 35. broj Diskursa, posvećen Josipu Kosoru

https://drive.google.com/file/d/1XYAsfryvAowjhLe3BjmSsjZBFY3xbeuU/view

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić ” Sveta Marijo, moli za nas”

Danas sam ti, Majko prvi puta došla

kleknula sam mala pred noge tvoje

s ranim Suncem k tebi sam pošla

da Ti dam zahvalnost i molitve moje.

+

Klečim ispred tebe malena i smjerna

a suza mi slana klizi niz lice

molim Ti se danas, Majčice vjerna,

usliši mi molitvu, Mila Djevice!

+

Od srca te, Majko, ovdje danas molim

blagoslov za njih tražim Sina Tvoga

da mi one koje dušom volim

štiti, čuva i brani od zloga.

+

Moli za me, Majko

Sa rajskih visina

moli mi za djecu

svog jedinog Sina!

+

Moli za sve moje i sve ljude svijeta

Neka srce Tvoje i srce Tvog Djeteta

zaogrnu mirom i ljubavlju sve nas!

Kraljice mira, u Tebi je spas!

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Vojtić “Jutrom”

Uspomene
u začecima.

Po znojnim
grudima…

Suprugova –
muskulatura.

Nerazmrsive
putanje, vežu.

Uzavrele
poljupce.

Snene
dodire…

Opušeno –
meškoljenje.

I sama,
ljupka.

Ljetna
zora…

Nikad nije
ugodnije
svanula…

Pročitaj cijelu poeziju

Ladislav Babić “Harmonija”

Gle, zvijezde kako čudesno kruže,

tako je bistra atmosfera.

Naprosto moraju da se združe

valovi čežnje s harmonijom sfera.

                        .

Kako li bridim okrenut svodu,

obasjan nekom božanskom slutnjom.

Vrijeme je načas stalo u hodu,

vječnost kroz mene govori šutnjom.

                          .

Ponesen u bezdan zvjezdanim tragom,

ovdje sam prisutan još samo tijelom,

jer opijen hrlim nečem dalekom, dragom,

a neznanom još i zastrtim velom.

                              .

Jesi li i ti, strašno daleko,

upila u se ovu opojnu drogu?

O, kako želim iz leta, meko,

spustit se kraj tvojih nogu!

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts