Josip Ergović je objavio zbirku nonsensne poezije. Članovi portala “Očaravanje” sjetit će se kako su se 2021. godine igrali stvarajući nonsensnu poeziju i tu je profesor Ergović zdušno učestvovao.

Nonsensna poezija nije glupost. Ona ima tragove besmislenosti, ali, kako bi rekao Šekspir, u svakoj ludosti ima metode. Nonsensna poezija na poseban, začudan i otkačen način stvara poetski tekst. Njezina je semantika neuobičajena, naoko kaotična, njezin se jezični kod dešifrira drugačijim jezičnim ključem koji nema ništa od klasičnog načina građenja pjesme.

Zbog svojih  zaigranih, skakutavih, nelogičnih slika, slabe smislene povezanosti, nonsensna je poezija rado viđena u dječjem svijetu, gdje ne postoji nemoguće i gdje se sve može izvesti, gdje smisao i jezično pravilo postaju dio igre, dio poetske priče, jer mala djeca i stara djeca vole priče, vole smijeh i vole igru. Sve to nalaze u nonsensnom pjesništvu pa će to pronaći i u ovoj knjizi.   Josip Ergović izmišlja riječi koje  koje se kose  s jezičnim normama, odstupa od standardnih jezičnih pravila, a ipak sve ostaje zaigrano, otkačeno, duhovito… On prema zakonu Nonsensne poezije stvara stihove kojima manipulira smislom, ali ti stihovi nisu  besmisleni,  manipulira jezičnim normama, ali one nisu nepismene.

Marija Juračić

Pročitaj cijelu poeziju

Možda ti ne mogu puno dati,

ali mogu bar osmijeh da ti snagu vrati,

za borbu kroz koju prolaziš sada,

u želji da shvatiš da postoji nada.

                         .

I kad je najteže, kad ti potonu lađe sve,

kad misliš da ti ništa ne preostaje,

zapamti: dokle god živiš, ona je tu…

bori se jer ne želim te vidjeti na dnu.

                       .

Možda ti neće uvijek biti lako,

ali ne odustaj od sebe nikako,

jer poslije svakog oblaka sunce će doći ,

i ono najteže jednom će proći.

                  .

Možda ne mogu izliječiti sve tvoje rane,

ali mogu ti pomoći da bolje jutro za tebe svane,

da znaš da u svojoj borbi nisi sama,

i da od svjetlosti nije jača tama.

                        .

Znam da život zaboli često,

ali ti imaš u ovom svijetu svoje mjesto,

imaš svrhu svoju, s razlogom postojiš,

da živiš i da iskreno voliš.

                       .

Zato…ne daj se, hrabra budi,

ne slušaj onoga tko drugome sudi,

živi svoj život najbolje što znaš,

i nemoj srce svakome da ostavljaš.

Pročitaj cijelu poeziju

Noćas bih mogao da ti ispričam priču

da pođem, tragom starih sjećanja,

do zemlje daleke, u kojoj nisi bila,

tamo gdje  iz srebrenih oblaka

na zelena polja padaju

osmjesi anđela

Noćas bih mogao da se sjetim pjesama

koje mirišu na jesen, na lišće

na vijenac od majčine dušice

na glavi dobre vile

koja gorom hodi

Mogao bih, noćas, da ti pričam

o konjima koji su odlepršali

preko ružičastog horizonta

tamo gdje stići ne mogu

jer ja sam obični prolaznik

sa ožiljcima na duši

koji samo želi da se na kraju puta

prepozna u tvojim očima

Pročitaj cijelu poeziju

I

Žudnja, želja, čekanje
Izvire sve tiho kao kap
A onda se sruči tutnjem
U predivan slap
Ljubav

II

Put nepoznat
Vrijeme odlaska isto
Odlazak neminovan
Koferi nepotrebni
Smrt

III

Zelene plantaže
Žene i vreće o pojasu
Ruke ubiru listove
Vruća voda, miris
Šalica čaja

Pročitaj cijelu poeziju

Svako jutro kroz rolete ugledam danje svjetlo.

Dnevna svjetlost me skoro zaslijepi kad otvorim prozor – kao i svjetlo svjećara.

Svjetlo svjetionika žmiga u taktovima.

Duga svjetla automobilskih farova su nemoguća.

Nikad dočekati danje svjetlo u tunelu autoceste.

Pucketa li stalno svjetlo lumina?

Četiri sjene svjetala reflektora na nogometnoj utakmici.

Svjetlost svjetla žarulje na verandi.

Svjetlo ferala na noćnoj ruti kaićem.

Svjetlo „gaša“ u štali kad se muzu ovce.

Svjetlo „lampadine“ te odvraća od stranputice.

„Fluoroscentna“  svjetla svijetle učeničkim učionicama.

Svjetla pozornice u kazalištu na ritmici.

Mogu li sva ova svjetla  nadomjestiti – vječnu svjetlost?

Pročitaj cijelu poeziju

Među zidovima si slušajući o sebi,

načeti su porazom izgladneli osmesi,

svojim nesavršenstvom zaboravljeni gresi,

oivičena kožom ne znaš ništa o sebi.

               .

Izmišlja rituale tvoja žeđ i nevinost,

neostarelo telo menjajući sudbine,

uzalud je pripovest trudne su heroine,

trenutno pristignu sni pretvoreni u milost.

                       .

Lament tvojoj ličnosti za čedno utočište,

pred novim ogledalom izgledno konačište,

telesne utopije naslov i tvoje ime.

                                .

Posvećena prošlosti, sva neprikosnovena,

sred otrovne večnosti i ovekovečena,

maloletni heroji da znaju tvoje ime.

Pročitaj cijelu poeziju