Sonja Kokotović “Neprilagođena”
Neshvatljiva,
prisutna, a daleka
.
Jesam, a nisam,
ovdje, a tamo
.
Milje me dijele od nekih
za me, duša dalekih,
različita
po boji i teksturi skupljenih
zrnaca soli,
rijetko kompatibilna.
.
Ne čudi,
neminovni su sudari već
pri prvom izričaju.
.
Odbojna mi ta ušećerena vodica
kojom ispiru usta
a zaboravljaju ruke
od krvi
.
Smiješe se iz oaze ružičnjaka
dok im unutrašnjost tamna i prazna
kao očne duplje onih kojima se hrane,
nudeći ruku spasa.
.
Znam ih. Poznajem dobro
njihove mijene šećerom obavijene
a u stvarnosti -hijene
.
Photo: Tasha Koleso/Photographize
Suzana Marić “ON”
Udahnuo joj je jutro na kapke snene,
paučinasti vizir optočen rosom.
Zrakom joj sunca zacaklio zjene,
vjetar zarobio raspuštenom kosom.
.
Udahnuo joj je na obraze dan,
na grudi joj stavio buket jorgovana.
Poljupcem joj je raspršio san
darujući joj rađanje novog dana.
.
Udahnuo je njenim usnama pjesmu-
tihu melodiju koja iz srca stiže.
Otvorio duši ljubavi česmu.
Privio ju na grudi čvrsto, još bliže.
.
Udahnuo je život njenom životu
posuo njene staze poljskim cvijećem
zamijenio zimu, darovo ljepotu-
novo buđenje sa jednim proljećem.
.
SUZANA MARIĆ
4.7.2024
Milan Janković “Prvi poljubac”
Najistinitiji rosni sjaj,
cvjetni grč, il’ vapaj,
mili navlažene latice,
odvojeno svjetlucave,
koji će uskoro rasplamsati
i pupoljak čuda preplaviti
u kupanje prožimanja,
briljantno živopisnih valova.
,
I takvim dodirom,
namirisan nebom,
cvjeta bit će procvat,
lagan, čudnovat,
tako bolne dekadanse,
iz koje vrednotom,
angažirat će se
svom svojom ljepotom,
,
prvi poljubac…
Ljubica Katić “Tumaranje”
Tumarah kroz život k’o slijepac bez vida,
ne znadoh za svjetlost, samo za tamu,
tumarah bez izlaza tražeći ljubav
i uvijek naiđoh na sebe samu…
.
Prošle su godine ni malo lijepe,
život me vodio kroz ulice slijepe,
ponekad proviri svjetlosti malo,
al’ dovoljno nije da bi zas’jalo.
.
Gazim kroz život kao gazela,
mnogo toga bih još napraviti htjela,
želje su negdje u dubini duše,
s njima se živi s njima se mre
i ako bole i ako guše.
