30 kolovoza 2025
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Bijele se moji zglobovi,
ranjeni, sjajni i krvavi.
U tami mesa vrište,
al’ mislim, u redu je,
mislim, da… lijepo je,
mislim… i ne boli me.
.
Oštrica mi je dobar prijatelj.
Puštam da nježno kožu mi poljubi.
I gledam ju kako prodire,
Gledam u zglobove bijele
ranjene i sjajne u krvi.
.
Hladna je samoća, a oštrica me grije.
Njen dodir mi toplinu donosi.
I mislim, da… lijepo je,
od svega… od svega manje boli.
.
Zatvorio sam oči svoje sanjive
i dopustio da me zadnji san ponese.
„Sanjao sam da plešemo…
i ruke su mi polako slabile, onda su pale,
ali i dalje se lagano njišemo.
Iako bijele se zglobovi
ranjeni, sjajni i krvavi.
.
Znaš, ali nije to loš san,
tješe me od oštrice ožiljci.
Mislim, lijepa je noć za sutrašnji dan,
Mislim… ljepši su i nečiji snovi.
I zbog njih… ne, ništa me ne boli.
.
Znam, završiti će sve ovdje,
sve što bio sam isteći će.
Ne, ništa se ne brini.
Bit će sve lijepo, a i ne bole me
moji bijeli zglobovi,
ranjeni… sjajni… krvavi…
Pročitaj cijelu poeziju
29 kolovoza 2025
Autor: julija
Kategorije: Kutak proze
U ediciji “Shura Publikacije” objavljena je satirična komedija Marije Juračić “Čunjić mafija” za koju je 2025. godine autorica dobila Pohvalnicu Hrvatskog sabora kulture.
https://shuraedit.wordpress.com/wp-content/uploads/2025/08/cunjic-mafijae-knjigafinal.pdf
Pročitaj cijelu poeziju
29 kolovoza 2025
Autor: katarinab
Kategorije: Haiku
28 kolovoza 2025
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Mogla je zaspati
samo na mom ramenu.
.
Plakala je
samo u mom naručju.
.
Grijala se
samo uz moja stopala.
.
Ljutila se strastveno —
ali ni tada
nije prestala voljeti me.
.
Poslije svađa
voljeli smo se
najviše.
Pročitaj cijelu poeziju
27 kolovoza 2025
Autor: julija
Kategorije: Jezik i književnost
27 kolovoza 2025
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Što šuma ima s našom tugom?
Lišće joj žuti kao ukazanje,
dok ju boje šaraju sumnjom,
ispod i iznad moje glave…
*
Naše mladosti,
kao nježne stvari,
postaju sjetna sjećanja.
Od čega smo to bježali,
mladi i drhtavi?
Jesmo li poput lišća,
ako mijenjamo svoje boje
svakog jutra?
Želim li tako lažno umrijeti,
dok stvaram svoje kronologije?
*
Dodirnem li misli svoje…
Zapitam se;
Od kojih kronologija
bi mi imalo nešto za reći
sva stara stabla u šumi?…
*
Osim, da su sve naše misli
nečujne,
mnogobrojne,
usamljene…
Da ih se može odbaciti,
već poput lišća,
lažno će umrijeti…
Pročitaj cijelu poeziju
