Sonja Kokotović “U sjeni beskraja”

 

Proučavah te djetinje, prstima

crtajući ti tijelom od buđenja jutra

do mekoće noći,

uvijek zaštićena  tvojim zagrljajem.

                 .

U okviru tvoga lica,

još uvijek

žare tvoje oči pogledom zvijezda

iz kojih tako rado čitam,

jednako blag za sve slike ljubavi

gdje predana, u dahu poput sna,

živim kao zaklonjen ptić.

       .

Tvoje ruke, tako blizu, tako tople,

isprepliću naše strune života,

vitraži su to vremena usprkos kiša, oluja,

vjetra u zasjedi,

hod to je uspona i padova

zamah svjetla ili tek tračak jantarnog.

         .

Potpuno iste,

uvijek blizu,

isto tople.

Primaknuta tebi, obavijena

vezenim tkanjem poroznih godina,

daždi spoznaja

da baš sve sa tobom, sreća je,

dokad skupa smo u toj sjeni

milosnog

beskraja

      .

pored puta

       .

pored puta

jutarnju rosu pije

plava vodopija

    .

ljepota,

stvorena

za svakog tko želi vidjeti

koliko je  čudesnosti

u Njegovim rukama

Nema komentara za "Sonja Kokotović “U sjeni beskraja”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.