Obuzeta smrtnom tjeskobom,

svukla si sa sebe sjajne haljine,

tijelo si svoje postom častiš,

 a svako mjesto obljubljeno

tajnama mjesečevim krasiš.

 .

A već sutra, u koraku plahom,

odjenut ćeš odjeću strasti uzdasima,

i žuboriti u skupocjenim mirisima.

 Posipati ćeš ulice svojim šarmom,

i mojim pepelom, mojim prahom.

Pročitaj cijelu poeziju

Usamljeničke noći vreme heteronima,

pesma za Onu stranu apokrifnih stihova,

uz ezoterični znak pri proročkim moćima,

živeti kao stoik za povratak bogova.

                   .

Smešna ljubavna pisma i teatar prizora,

spram barokne kupole vrtovi Lisabona,

nijanse svetlosti usred bezmernih prostora,

kroz beskrajne daljine bedemi Oriona.

                     .

Uzroci nesanice kod tri poslednja dana,

uz deliće detinjstva talasi Okeana,

zalasci i svitanja prateći galebove.

                            .

Dešifrovati stvarnost koračanjem kroz snove,

ukršteni putevi neprohodnih planina,

snovi o Samarkandu dok zove Prozerpina.

Pročitaj cijelu poeziju

Tamo gdje se duga sa morem spaja,
gdje radosti nema kraja
gdje svatko svakoga prijateljem zove,
tamo djeca sanjaju predivne snove.
.

Tamo su leptiri prekrasnih boja
cvijeća, igračaka ima bez broja,
tamo pozdravljaju i rodu i lastu,
tamo djeca bezbrižno rastu.
–

Na drugoj strani ovog svijeta
cvijeća nema, više ne cvjeta,
tu se neprijateljem stranca zove,
tu su ukrali djeci snove.
–

Sivi su dani, crne su noći…
Vapaj odjekuje za pomoći:
Fetu kruha, malo hrane,
čisti zavoj za sve rane.
.

“Gdje je moja igračka sada?”
Dijete pita, dijete se nada.
“Obojajte nam nebo u plavo,
ja bih pod sjajnim zvijezdama spav’o!
–

Sanjao bih: tatu, ujaka, brata…
Sanjao bih snove bez buke, rata…
Krevet bi mi bio od nekih oblaka,
uspavanku pričala moja baka.”
.

Ali kako djeci vratiti snove,
kako se ta radnja zove,
da ju naučimo svi od reda,
da nas svako dijete s radošću gleda?
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Uporne vrućine su bile signal za napuštanje uzavrelog Zagreba. Ove godine ću otići ranije, sve manje podnosim prenapučen grad i zadah rastopljenog asfalta. Vrijeme je za selidbu.

Uz polaganu vožnju konačno sam na cilju. Zaustavljam auto na ugibalištu i punim plućima udišem morski zrak. Dolazim pred svoju kamenu kućicu sa zelenim škurama da je pripremim za ljetovanje. Mjestašce je maleno, nema trgovinu, nema turiste. Ovo je oaza spokoja, skrivena ispod Velebita, pokraj čistog mora i nepomućene tišine.

Danas sam puno radila po kući, uređivala dvorište. Predvečerje, sjedim i gledam more. Opuštena sam, uživam. U pozadini tiha muzika s radija.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Da li je ikada itko bio slobodan

U pravom smislu te riječi?

Ili je najviše što se moglo postići

pokoji dan takozvane slobode

kad te nitko  nikuda ne vodi,

kad imaš pravo da sam

biraš svoj san.

 .

Da li je ikada iko bio slobodan

Kad zavisiš od okolnosti

ili karata u ruci koje su ti izdilane

koje se nekad slože, a nekad ne.

             .

Gledajući samo u tu aleju velikana,

svih onih koji su prošli tim istim putem prije nas,

jasne su ti mnoge stvari,

ali nikad – zašto se ostari.

                  .

Čak i Elvis je bio marioneta s mozgom,

jer kompromisi su se morali platiti.

A jednom kad počneš s tim poslom,

ni hiljadu igala te na kraju neće sastaviti.

                    .

Da li je ikada itko bio slobodan?

Da odeš na Soho,

s pola duše hodaš go,

i otkačiš se do krajnjih granica,

kao u najboljim danima.

Da ostariš ujutro, a navečer budeš opet mlad.

                        .

Da opališ penal Panenka style

na odlučujućoj utakmici prvenstva škole –

pa neka pobijedi bolji.

            .

Toliko problema,

toliko dilema,

a ja bih samo htio

da sjedim na jednom keju

otoka Ugljana.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju