Dajem ti ruke

Sva se u mene zavuci

I ćuti.

.

Dajem ti oči

Pravo jesenje jutro

U mladom proleću

.

Dajem ti dušu

Sobu bez prozora i vrata

U njoj se ljubav još rimuje.

.

Dajem ti ruke

Moje srce više nije moje.

Pročitaj cijelu poeziju

“Proizvodnja počinje uklanjanjem granula polikarbonata specijalnom sušilicom”, bezličnim glasom strpljivo je izgovarao skromno odjeven mladić, istodobno tražeći udobniji položaj za svoje preusko demode-odijelce na tvrdom, drvenom stolcu. “Materijal se potom transportira u prešu. Onda ga se ubrizgava u kalup.”  Nakratko je zastao da bi pročistio grlo pa zatim, bez ikakve vidljive nelagode, nastavio: ”Kako bi se došlo do nikal-matrice koja nosi sve digitalne informacije, u obliku mikroskopskog zapisa.”  Nakon toga je zašutio, mirno promatrajući člana komisije. Ovaj se izgubio u kupusnici papira, tražeći odgovarajući obrazac. Pritom je mehanički popravljao naočale koje bi mu, uvijek iznova, skliznule do vrha nosa.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Vode prema budućnosti
Maleni, a puni mogućnosti
Kamo sada?- postave pitanje
I krenu u svoje prvo skitanje.
.

Pa nas po svijetu posvuda vode
U bolje sutra, mirnije vode
Kako se tko u koracima snađe
Pravi put na rasrižju pronađe.
.

Najteže je za snovima ići
I do kraja duge uz brdo stići,
Plesati kako drugi kažu
Kada ti pogrešne korake pokažu.
.

Jer svijet je pun lažnih ideala
Lopova,muljatora i sličnih budala
I samo za jedan pogrešan korak
Cijeli nam život postane gorak.

Pročitaj cijelu poeziju

Na pečeni kesten mirisala je ulica

vjetar je svirao melodiju u molu

promrzli prolaznik dozivao je

ime ljubavi koja je ostala

daleko u nekoj ravnici

u društvu nepoznatih lica

prve pahulje započinjale su svoj ples

sve se činilo tako jednostavno

a stigao je rat

i sve je ostalo zabilježeno u meni.

Volio sam da putujem noću

zaostalim vozovima

da po zamrznutim prozorima

ispisujem stihove, tvoje ime

godinu rođenja

a nisam znao ni da postojiš

da u tvojim očima

boje juga sanjaju zvijezde

kad na prstima prolaziš kroz noć

dok spava grad.

U brdima su me čekale magle

smrznuto lišće i neobrane jabuke

drugovanje sa tišinom

koja je kao kroz ključaonicu

ulazila u moju samoću

jer tada te nisam osjećao u blizini

i srce mi je obuzimala tuga

od brojanja pustih daljina.

Nisam pamtio dane

tek poneku noć

koju sam pretvarao u osmijeh

i zamišljao kako se smijemo zajedno

na klupi ispred kina „Manaki“

Pročitaj cijelu poeziju

Vijori se
vjetrenjača.
.

Nečija se
duša oprašta.
.

Samo njezina
čvrsto stoji.
.

Ne da se
olujama!
.

Hrabro ide
naprijed…

Uzda se u
veličinu s
nebesa.
.

I zna…

Da ju nitko
ne može
oskvrnuti..

Ugroziti
njenu
čaroliju.
.

Vile,
odista
postoje.
.

Jedna sam
od njih…

Pročitaj cijelu poeziju

Labruska to voli tvrđe, što za mene predstavlja dodatni problem. Osteomuskularna građa aminodskog tijela i bez toga je suviše gruba za krhka, spužvasta tkiva prosječne Floranke. Ipak, ne rogoborim. S izdancima poput Labruske ne rogoborite. Jednostavno, kontrolirate se. Premda … to je lakše reći negoli učiniti. Naročito s izdancima poput Labruske.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju