Došla je puna finoće
Sat je treptajima merio vreme,
Prsti su pevali rapsodiju
Nema nevinih noći,
Ovde je svaka noć sa iskustvom.
Suzana Marić “Kamo su nestale rijeke”
Gdje je žubor što je uspavljivao djecu?
Gdje su staze što su vodile do vode?
Gdje su ruke što su se u njoj umivale?
Gdje je smijeh što je odzvanjao obalom?
.
Sve je šutnja. Sve je prah.
I zemlja puca. I srce žedno Boga.
.
Pita kamen. Pita vjetar.
Pita duša u noći:
_Hoće li opet teći?_
.
Vrati nam, Gospodine, vode žive.
Da korito opet pjeva.
Da dijete opet plićak gazi boso.
Da vrba opet pletenice u vodi kupa.
Da nam vode opet pjesmu nose
I sve tuge plodne ravnice.
.
Da magla zapleše u haljini bijeloj
I velom svojim prekrije joj vale.
.
Kamo ste nestale, žile kucavice?
Kamo je nestao krvotok ravnice?
.
Ali ja vjerujem.
Da korito još čeka.
Da kamen pamti vodu.
Da kiša još zna put.
.
Vrati nam, Gospodine, vode žive.
Da magla opet pleše.
Da dijete opet gazi boso.
I da zemlja prestane plakati.
SUZANA MARIĆ
Katarina Zadrija “Uz more”
Svježe ljetno jutro
Na terasi četvrtog kata
Zgrade uz more
Dohvaćam vrhove bora
S golubom
Mile Lisica “Prva kap kiše”
Gledam bakarno lišće
Kako prelepo stari
Kako se kotrlja po zaljubljenoj zemlji
I osećam kako mi se duša puni bojom
Kako mi krv u venama šušti
Šušti čarolijom
Lepo i tužno
Šuma ćuti
Još je udata za plavo nebo
Još čeka oktobar da je pozove na poslednji ples
Gledam bakarno lišće
I pitam se
Treba li uplašiti jesen
Pre nego se zgužvaju oblaci
I ta prva kap kiše
Svima te ispriča
Svima
