Poziv za slanje aforizama za UHAH-ov 7. zbornik za 2024. godinu
Napomena: Ne šaljite aforizme za sedmi zbornik bilo kome drugome jer neće stići na vrijeme niti će biti uvršteni. Također, neće se uzimati u obzir drugi kraći oblici (pjesme, priče, anegdote, satire i sl.), nego samo aforizmi i mudre misli u širem smislu. Molimo, poštujte navedeni krajnji termin za slanje radova kako bismo ovaj zbornik završili i otisnuli do listopada 2024. O eventualnoj potrebi novijih fotografija autor(ic)a ili nadopunjenim biografijama ćete s urednikom.
Sretno svima i požurite!
Milan Janković “Kad bi samo jednom Smrt imala svoja pitanja”
Trenutačno nemam novčića u očima
dok lutam rubom podzemnih voda…
Kad bi samo jednom
Smrt imala svoja pitanja,
lutanja ovdje nikad ne bi postojala.
,
Reflektirajući životi bljeskaju usred valova
slikajući mnogo sretnih vremena.
Nema žaljenja…
Samo iskustvo i sve definicije
koje ono podrazumijeva.
,
Kad bi samo jednom
Smrt imala svoja pitanja,
lutanja ovdje nikad ne bi postojala…
,
Hodom ujednačenog ritma,
više li je dana
ili postavljenih pitanja?
,
…ili ima samo neobičan put?
Postupno spuštanje
u otvoreni dolazak…
,
Ležerno promatram,
pa uranjam sebe,
s pokojim detaljem…
Vjetrovi šapuću zemaljsko obećanje,
od zemlje i kamena…
,
Procurit ću u dolinu ispod,
voziti otvorene kiše,
jer znam svoj dom…
Ono šta je zemlja i ja…
,
Pepeo ili lijes,
kvasci su kruha
koji će doprijeti do neba
iz svetih rupa i pukotina
s obronaka planina…
Kad bi samo jednom
Smrt imala svoja pitanja…
Lorena Vojtić “Omnia mea mecum porto”
I nadalje…
Pružam otpor
sjećanjima…
Doslovno.
Ne invociram,
niti u ludilu…
Bolne, tlačne
konstatacije.
Doduše,
nažalost.
Same mi
nailaze…
Žena sam.
S rukama…
Punim
ožiljaka.
Život je…
Direktno
zapisao.
Buduća –
očekivanja.
Glavnih
poglavlja.
Gordan Struić “Kome da povjerim pjesme”
Slika: Steiner
.
Kome da povjerim pjesme,
sve strofe, stihove, rime,
te ruine moje česme,
te tragove moje zime.
.
Kopnit će tiho u tami
kad jednom ostanu same.
Pusti da leže u čami,
šapuću uz moje rame.
Zvjezdani vjetrovi
Nebeskim morem Hipatija jedri
u njenoj kosi crveni makovi
od drevnih dana ona lađom plovi
dok sipki pijesak curi u klepsidri.
.
Zvjezdani vjetar crna jedra bodri
iz grla bijela čuju se krikovi
premda prođoše toliki vjekovi
mrtvu grle samo oblaci modri.
.
Pravedno srce k’o perce lagano
zadrhti plavi lotos na grudima,
al’ ono katkad kucne ubrzano.
.
Palme plaču za sanjivim očima
stoljetno slovo suzama isprano
zasvijetli duša njena u noćima.
Milan Drašković “Tragom Trakla”
Žuti zidovi leta za spokojnost masline,
pri mirisu lotosa vođen majčinom rukom,
nad snom zatočenog vrta Endimion iz tmine,
pod belom mesečinom prostor obojen mlekom.
.
Drozdova žalopojka uz kiše svetlucave,
u napuštenoj sobi bruj od starih predanja,
jesenje sanjarenje za grozničave čaršave,
oslepelo zrcalo za zagonetke tkanja.
.
Spaljeni vinogradi sred grimiznih grozdova,
sobe pune akorda pri mirisu rezeda,
tajnovita divljina pri tami kestenova,
jedno gnevno božanstvo ispod jesenjih zvezda.
.
Sred purpurne zaraze užarenost za čela,
za obraze sestara bol kroz grimizne snove,
unuci nerođeni sred plamenih anđela,
u večeri novembra oblaci crni plove.
