Likovna manifestacija “Mandrać” u Voloskom
Već se 38 godina u malom, nekada ribarskom mjestu Voloskom, nedaleko Opatije, održava likovna manifestacija „Mandrać – Mandracchio“ koju je idejno začeo opatijski akademski slikar Claudio Frank.
I ove 2025. godine održalo se natjecanje slikara u dvije kategorije: općoj kategoriji „Mandrać – Mandracchio 2025“ te „Ex Tempore“, u kojoj su slikari stvarali na samoj lokaciji, naočigled mnogobrojnih posjetitelja. U prvoj je kategoriji prijavljeno 605 radova, dok se u „Ex Temporeu“ natjecalo 57 autora. Autori su pristigli iz Hrvatske, Italije, Austrije, Mađarske, Poljske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije. O najboljim radovima je odlučivao međunarodni stručni žiri na čelu s akademskim slikarom Claudijom Frankom, te likovni kritičar Milan Bešlić iz Hrvatske i povjesničarka umjetnosti dr. Majda Božeglav Japelj iz Slovenije.
U kategoriji Ex Tempore, prvu nagradu vrijednu 2.000 eura osvojila je Andrea Dujmešić Kopić. Drugo mjesto i nagradu od 800 eura osvojila je Lea Labrović, dok je treće mjesto i 400 eura pripalo Ivici Matiću. Nagrade je uručio predsjednik Talijanske unije Maurizio Tremul.
U kategoriji „Mandrać – Mandracchio 2025“, prvo mjesto i nagradu od 3.000 eura osvojila je Antonija Celin. Druga nagrada od 1.000 eura pripala je Igoru Deliću, dok je treće mjesto i 600 eura osvojila Barbara Cetina. Nagrade je dodijelio opatijski gradonačelnik Fernando Kirigin.
Fotografirao: Nikola Cvjetović
Rijad Arifović “Ime ljubavi”
Na pečeni kesten mirisala je ulica
vjetar je svirao melodiju u molu
promrzli prolaznik dozivao je
ime ljubavi koja je ostala
daleko u nekoj ravnici
u društvu nepoznatih lica
prve pahulje započinjale su svoj ples
sve se činilo tako jednostavno
a stigao je rat
i sve je ostalo zabilježeno u meni
Volio sam da putujem noću
zaostalim vozovima
da po zamrznutim prozorima
ispisujem stihove, tvoje ime
godinu rođenja
a nisam znao ni da postojiš
da u tvojim očima
boje juga sanjaju zvijezde
kad na prstima prolaziš kroz noć
dok spava grad
U brdima su me čekale magle
smrznuto lišće i neobrane jabuke
drugovanje sa tišinom
koja je kao kroz ključaonicu
ulazila u moju samoću
jer tada te nisam osećao u blizini
i srce mi je obuzimala tuga
od brojanja pustih daljina
Nisam pamtio dane
tek poneku noć
koju sam pretvarao u osmijeh
i zamišljao kako se smijemo zajedno
na klupi ispred kina „Manaki“
Milan Janković “Iza maski”
Ništa nikad nije
to što oči vide.
Zadovoljstvo i ljepota
bol skrivaju.
Između svilenih listova
laži prebivaju,
dok um traži načine
da uguši krivice…
.
Iznutra se plače,
želi da se sve povuče…
da se bolne stvarnosti
iza sebe ostave…
Živi se prema vani,
a iznutra se umire…
.
Lažni osmijeh, kao da bunca,
refleksijama jutarnjeg sunca,
dok hladnoćom planina
i njihovih tišina,
riječi skrivaju oblake
tugom ispunjene
sve dok ne poplave
i sliju se u hladna srca,
implodirajući im žile.
Kao da zvijezda puca
ispod njihove kore,
bolom unutar sebe.
.
Iskorišteni motivi
skrivaju valove vremena,
prljavih radnji i prijevara,
koje um želi zatvoriti
u lance mraka,
željom osjetiti
srce koje ne boli.
Al’ boljet će zauvijek,
jer duša koja život isplače
izliječiti se više ne može.
.
Jedan krevet donosi živote,
al’ u srcu gorčina nož istaloži,
skriven ispod bijele plahte
i iskovan znojem na koži,
za mrtve oči koje prianjaju..
za nešto više što ne postoji.
I kao stranci, probijaju stare rane,
razbacuju ljubav
poput stare, iznošene robe.
Mat Grimsel ” Bizarre luziden Traum”
MAT GRIMSEL
BIZARRE LUZIDEN TRAUM
SF GESCHICHTEN
Autor: Mat Grimsel
BIBLIOTHEK MAGENA
SF GESCHICHTEN
Buchtitel: Bizarre Luziden Traum
Editor: Julija Bek
Illustrator: Dubravka Korci
Copyright Autor © 2025
RNB 02-06 25
.
INHALT
Naida meiner Seele……………………………………………………4
Die Tür…………………………………………………………………..12
Parashurama`s Traume…………………………………………….13
Drehen sie Himmel und Erde um…………………………………18
Sequentielle Speicherung der Realität………………………….22
Bizarre Luziden Traum……………………………………………….32
Ich bin in einem Zug in Fashion City. Mir gegenüber sitzen eine Frau mit Reifrock und ein Mann mit gepuderter Perücke. Daneben steht ein Typ in einem engen, silbernen Anzug aus den frühen Siebzigern. Ein grauhaariger alter Mann gekleidet in eine römische Toga nähert sich dem Hinterausgang und sieht mich desinteressiert an. Ich halte den Griff des riesigen Revolvers fest, obwohl keine wirkliche Gefahr besteht. Hmm, ja … auch in Sousréalville bestand keine wirkliche Gefahr, bis dieses süße kleine Mädchen auftauchte. Wie dem auch sei, ich muss euch diese Geschichte erzählen!
