11 ožujka 2025
Autor: julija
Kategorije: Jezik i književnost
Amo se sjetit’
Nema jutra bez sutra, a onda svane i taj dan.
K’o Matanova dektiva pratim ovog momka još kada su mu žileti bili misaona imenica a uvojci bili duži od Ragnarove brade. Ustvari, pratim Feral od prvih podlistaka u Nedjeljnoj Dalmaciji iz vremena Ivančića, Lucića, Marinkovića, Šuljka… i kad je Boris Dežulović došao i ostao. Od kraja osamdesetih, kada ih je privodila sudiji milicija, e da bi onda od početka devedesetih imali problema s policijom, sudstvom i državom.
(više…)
Pročitaj cijelu poeziju
10 ožujka 2025
Autor: julija
Kategorije: Pejzažna
Vjetar je puhao svim silama.
Šištao je i zavijao kroz noć.
Raspoloženje mu je bilo nabrušeno,
bio je prepun bijesnih nakupina.
Zbog toga su sva stvorenja
pretrnula od straha…
.
Udario je na krov poput kopita konja.
Tako je grozno bilo njegovo raspoloženje.
Naletio na prozorske ploče, srušio zavjese…
Glas mu je bio glasan procvat strašnoga zvuka.
.
Tada se njegov bijes okrenuo tihim stablima,
koja su se probudila iz svog blaženog sna.
Potresao im je korijenje
i slomio njihove grančice…
I bez sažaljenja oduzeo im je svo lišće.
.
Bez zadovoljstva, nastavio je puhati.
Teret mu je bjesnio, bez da se zaustavi.
Nije pokazao milost, bio je pun gnjeva,
koji sve na svom putu uništava…
.
I tada…
Vjetar je bio trijezan prema pauzi zore.
Njegov se bijes rastopio
kad je kiša pala na njegovo raspoloženje.
Otišao je žurno, otišao na drugo mjesto
ostavljajući nered u budnosti svoje sile…
.
Ali…
Kad se vjetar ne ljuti, on je mekan i sladak.
Transformira se u blage, nježne povjetarace.
Dolazi se igrati i puhati na lišće poljupce.
To ih oduševljava da se ljuljaju
i plešu na drveću…
Pročitaj cijelu poeziju
09 ožujka 2025
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Tijelo mi smoreno od nepravde
I zlobe preko noći učinjene,
Evo, i vrijeme je izvidalo rane,
Ali, ožiljci ostali da korake
Uspore i skrate.
.
Teško se oporavljam,
Od pomisli posrćem i padam.
.
Uspomene u koferu nosam,
Na klupi u parku tužan ih raspakujem.
Krišom se osvrnem,
A kada me niko pogledom ne prati,
Suzu pustim, bol da okrijepim,
I prošle dane umijem.
.
Teško se oporavljam,
Od pomisli posrćem i padam.
.
U meni nemirna sjećanja
Kao djeca razigrana
Počinju se vriskom otimati.
Da pokucaju na vrata prošlosti,
I potraže sreću protjeranu,
Al’ ne znaju da su nestala
Ulična druženja i dozivanja
Zvižducima poznatih pjesama.
.
Teško se oporavljam,
Od pomisli posrćem i padam!
Pročitaj cijelu poeziju
08 ožujka 2025
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
ŽENE, SRETAN VAM DAN ŽENA!
BUDITE SVOJE I POSLOVNE!
Pročitaj cijelu poeziju
07 ožujka 2025
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Neki ljudi žive
klinički mrtvi.
.
Ništa ih ne
nasmijava..
.
Iscrpljenost
– prednjači..
.
Put prema
purgatoriju…
.
Vodi preko –
sivog inferna.
.
Taktilnost se
suprotstavlja.
.
A prigušena
lanterna i –
dalje blijedi.
Pročitaj cijelu poeziju
07 ožujka 2025
Autor: julija
Kategorije: Socijalna
Kad dajete djelić sebe
za nečiji osmijeh i sreću,
istog trenutka vaši koraci
ka vrhu životne ljepote kreću.
.
Tada nije bitno gdje ste ni s kim,
bitan je samo trenutak taj,
kad poklonite srce svoje
i njime kreirate nečiji sjaj.
.
I sve se onda čini lako,
iako puno puta zna teško biti,
ali kad osjetite ljubav u zraku,
svaku tjeskobu nastojite zaboraviti.
.
Davanje sebe je najljepši dar,
koji možete nekome dati,
nije bitna količina datog,
već i sam osmijeh koji nečiji život pozlati.
Pročitaj cijelu poeziju
