Ne posustajem, stabilna-
kod mene, nema stajanja.

Pripremam iznenađenja,
odvratnim neprijateljima.

Demoniziranim amebama,
– potomcima nečastivoga.

Parazitima ovoga društva,
ali smlavljenim kosturima.

Labilna karakterna osobina-
jest njihova gigantska mana.

Natalna mi karta sugerira,
bitku do posljednjeg časa.

Ta galopirajuća tendencija
-doseže kadar pobjednika.

Pročitaj cijelu poeziju

Moje su te ruke oblikovale

Iz šake zemlje u kojoj si tavorio

Izmiren sa sudbinom

Kroz pore svojih dlanova

Udahnula sam ti život

Od finih niti misli izatkala krvotok

I darovala ti kap svoje krvi

Što divlje potekla je kroz tijesne ti vene

Da utaži žeđ željama žednim

Otvorila sam dlan, poklonila ti horizont

Na obzorima si se gubio, praćen mojim

Blagoslovima, vraćao se

Na ramenima i lažima na plećima tuđim mirisima.

Čemu sam se nadala dok sam te stvarala?

Ljubavi, kojom si hranio mnoga usta, ali nikada moja

Vatre, kojom ti je tijelo plamtilo,

Dok se moje na ugarcima grijalo.

Vjeri? Koju sam izgubila negdje u otkucaju vremena,

U šaci zemlje što bacila sam je u vjetar.

Pročitaj cijelu poeziju

Pričala sam ti očima o nama,
o jednoj želji u srcu skrivenoj.
Pričala sam ti o snovima nedosanjanim,
a ti si me čitao kao pjesmu.

Usnama sam svaku strofu potvrdila-pečat svoj ostavila,
željno sam ih davala i uzimala dah neizgovorenih riječi.

Rukama sam te željela,
istraživala tu poemu o životu i ljubavi,
o suludom letu bez krila.

Kamo sam s pjesmom ljubavnom letjela?
Daje li ljubav krila?
Gdje je rođena ta ljubav koja leti svijetom ?
Gdje završava?

Pjesmom sada život pišem,
jer nestalo je riječi u očima mojim.
Pjesmi se jadam, njoj se ispovijedam,
u njene verse suze svoje sakrivam i
svako zrno sreće, među redovima njenim.

Pjesma diše sa mnom,
ustaje u osvit zore i sluša tugaljivu pjesmu slavuja.
Pjesma udiše mirise zemlje,
prvog klasa pšenice i žutog suncokreta.
Pjesma se sa mnom skriva od žege ispod mirisne lipe.

Pjesma se žedna napaja mojim suzama.

Tu pjesmu nikada pročitao nisi i nisi zna da:                                                             Pjesma moja leti,
kao nekada ljubav, bez krila,
leti bez mene,
jer ja ostajem u svom gradu ljubavi.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Čekajući na tebe

ispod bezvremenog neba

moje sopstveno srce,

umorno od rastanaka,

postaje nesposobno za bol

Jedino pamti pobjede i poraze

Pročitaj cijelu poeziju

Prolazi

korzom

karatna

Kata,

sva blješti,

sva sjaji,

sva je od

zlata.

Prolazi

korzom

briljantna

Fata,

briljira,

sija,

sjaj joj

prija.

Prolazi

korzom

zlatareva

Zlata,

s guzom u

trapericama,

sita je

zlata.

Pročitaj cijelu poeziju

Kišne kapi ispraćaju praznine,
poput suza natapaju neravnine.
Misli izviru, od mnoštva se ne čuju,
a zlo navire da prošlost ponovi,
u rođenom nesretnom mi broju.

 .

Uspravno stojeći u smrtnom dvoboju,
ne mogu žal srcu zanijekati,
strijelcu sam meta, zrno u proboju,
daha posljednjeg, a srcu si lagati.

 .

Zamislih si da kiša grijehe ispire,
kapljica istine zvucima opčinjena,
da nada postoji gdje ljubav izvire,
ljubav stvarna i bezvremena.

 .

Oči se nikada života ne boje,
suze u njima su beskrajna dubina,
da mogu učinit da budu tvoje,
bila bi opita od života nevina.

 .

Vucaram se životnim putima,
mir ne nazirem, a sklanjam se svima,
misli mi razbacane, u ljubavi strasne,
u strasti želim da se srce zgasne.

 .

Poželim kleknut i kapi zamoliti,
prodrite dublje, duša mi duboka,
dok ljubav ne osjete, i požele piti,
dok ne isprazne sve iz krvotoka.

 .

U gusarenju riječi put utočišta,
od svih istina nesretnoga broja,
duši mi jedno obećanje je zahvala,
da spoznat ću milost dvoboja.

Pročitaj cijelu poeziju