Otkad sam vidjela tvoje ime na hladnom mramoru

Kao svetinju čuvam svaku uspomenu:

Razlažem, provjeravam, stavljam u vremenski kontekst

Ponavljam, uljepšavam, slažem, milujem….

                                     .

Kao da je smrt učinila vrijednijim ono što život nije

Kao da se poigrava s nama u nepriznatoj ranjivosti

I izruguje neprihvaćenoj prolaznosti.

                                  .

Otkad sam vidjela tvoje ime na tamnom mramoru

Bliže sam ti nego ikada što smo bili.

Ponavljam tvoje riječi kao molitvu:

„Kad kiši jezikom tražim kapljice

Da vidim kako nebo prija.“ I palim svijeću…

Pročitaj cijelu poeziju

Oblijeva me
mučenički,
stigmatski…
.
znoj tihog
trpljenja…
.
iako patim.
.
Nikad neću
posustati!
.
Okajavam
grijehe…
.
Svojih –
predaka.

Pročitaj cijelu poeziju

 O sreći i nesreći kroz mladost i kroz starost,

za sreću malo treba, novac stvara nevolje,

dosadno je stariti – kao cvet prođe mladost –

treba dobar prijatelj kada počnu nevolje. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Tekst pjesme Šibeniče koju izvodi klapa “More” napisao je Marko Jareb,

Pročitaj cijelu poeziju

Nisam zakoračio u život, smrt mi pruža ruku.
Dok se sa životom borim, smrt mi pruža ruku.
.

Hoću li pobijediti ovaj život?
Hoću li poći za njom, jer smrt mi pruža ruku?
–

Tjeram tu sjenu od sebe, ali teško je
Teško se je oduprijeti jer smrt mi pruža ruku.
.

Dani mi nestaju u sivilu
Prepuštam se tami. Tonem, smrt mi pruža ruku.
.

Hvatam se za nju, kao za spasenje
Svih mojih muka, dok smrt mi pruža ruku..

–

Kamo će me odvesti? Gdje je odredište njeno?
Groznica me grli, a smrt mi pruža ruku..

.

Pišem posljednje riječi, pjesmu ostavljam
U oporuci ju darujem, dok smrt mi pruža ruku.
.

Venem, brate! Daleko sam od doma. Bojim se!
Zbogom! Moram poći! Evo, smrt mi pruža ruku.

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

Zlatno klasje se u polju
k’o more talasa
i poneki crven’ cvijetak
pokraj zlatnog klasa.
.

To makovi procvjetali
tom vatrenom bojom
uz klas jedri, mirno stali
svom ljepotom svojom.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju