Suzana Marić “Dođi, ugrij me “
Nebo opet pali treperave svijeće
Na zemlji je bijelo, ledeno cvijeće
Zima se lovi jesenjeg skuta
Drhti mi tijelo ispod kaputa.
+
Sjeverac hladan s planine puše
Sa krova se ledene sige ruše
U grudima hladnoća steže
Vjetar mi šal oko vrata veže.
+
Pod koracima mi škripi bjelina
O, kako fali tvoja blizina
Da mi promrzle ruke ugrije
U svoj topli zagrljaj skrije.
+
Na nebu se bijele pahulje roje
Meko se lijepe na lice moje
Gdje si? Dođi! Rastjeraj hladnoću!
I ublaži srca mi samoću!
Suzana Marić
Lorena Vojtić “Aludirajući na propast”
Vrijeme nam
predugo stoji,
a mi nehotice
koračamo unazad… (više…)
Lorena Vojtić “Naš purgatorij”
Udanu za inteligentno
naočitog belzebuba,
što me naučila
nepromišljena trauma?
Milan Drašković “Strasti”
Male provincijalke maštanje o Parizu,
kroz spremnost na prevaru izazivanje strasti,
fascinantni utisci avanture u vozu,
oborenog pogleda dalek trag nevinosti.
(više…)
