Oko dvije godine nakon što ga je majka napustila – radije je zamišljao da se nepovratno preselila u njega zauvijek se sjedinivši s njim – odlučio je kako je vrijeme prodati stan i potražiti neki manji, u smislu održavanja i režijskih troškova primjereniji njegovim godinama i socijalnom statusu. Bijaše to trosoban stan u trošnoj jednokatnici iz vremena prije rata, onog prvog kolektivnog pokušaja samoubojstva (doduše neuspješnog, ali vježba čini majstora) čovječanstva, koju je svu – sem dijela njegove majke – pokupovao prvi susjed, javni bilježnik. Opsjedao ga je cijelo vrijeme nakon majčine smrti, jer si je zacrtao biti vlasnikom kuće u potpunosti, prvenstveno povoljne lokacije radi.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ova simpatična metafora svakim danom postaje sve manje simpatična. Ako vas danas pregazi vrijeme, to više i nije metafora… a nije ni bezopasna pojava. Opasna je upravo onoliko koliko i da vas na zebri neke od europskih metropola pregazi Schnelo-Velo… ili osamdesetgodišnjak na električnom trotinetu. Crvene gradske uprave, u koaliciji s još crvenijim zelenim partnerima, svoje ulice sustavno čiste od svih vidova prometa zasnovanog na neobnovljivim izvorima energije… čitaj: „nafti“. Prijevoz osoba pokušava se, dakle, svesti na vozila javnog prometa, s kojih u vas zure ponosno kočeći natpisi: „Mi vas vozimo samo na struju iz obnovljivih izvora!“ Naravno, tu su i električni auto-mobili koji, nažalost, nisu „samo-hodni“, kako im naziv govori, već su iznimno lakomi i proždrljivi stvorovi. Blago nama dok imamo atomske elektrane jer vjetar, sunce, voda i vatra zasad zajedno pokrivaju jedva četvrtinu naših energetskih potreba.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Prikrivene poruke simbola alhemije,

pod velom ambicije faustovska priroda,

konstatujući senku četvrte dimenzije,

prevučena patinom čaša kralja Džemšida. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Znaš, jedini,
zamrznula sam istinsku sebe,
tako da me više ne boli… (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

U snove mi ponovno dolaze

neznani duhovi predaka,

starinske sjene – nekih minulih stoljeća.

Noseći morbidnu crninu,

miris prošlosti i talijanske korijene,

nemaju jasno definirane namjere.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Razgrčem suho lišće
tražeći izgubljene uspomene
na jednu jesen
kišama isplakanu.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju