Posvuda je

uokolo,

u svemu što vidiš,

što te okružuje.

     .

Dopusti srcu

znatiželju,

uberi tajnu malog pakiranja.

          .

O, kako moćna je

spoznaja

ta mala, prva mrva!

Shvatiš,

razaznaješ

gdje da je tražiš,

kakve je boje,

kako se glasa.

          .

Zacakli tvojim očima,

utopli srce užitkom,

lice ozari iznenadnim dobitkom.

                 .

Spoznaja je veća

ako dokučiš,

da je upravo to

-sreća!

Pročitaj cijelu poeziju

Potiho klizi bonaca mojim tijelom,
smiruje valove nespokoja.
Plovim opet mirnim vodama pod Mjesečevim jedrom.
Smirena sam…
Pogled mi je zarobljen između mnoštva zvijezda
u crnini noći.
Tamo gore je mir, tišina…
Tamo gore je spokoj…
Bježim mislima u ta tiha prostranstva
i vješam tugu na jarbol života,
neka ju vjetrovi odnesu.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kroz lavirint vremena večna igra strpljenja,

romansa od Bizea, meki zvuk mandoline,

cvet grimiznog jasmina, nehajnost kod crtanja,

portret jedne gospođe očiju k’o trnjine.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

„Ja ne znam tko je ovdje lud“ govori držeći u rukama jutarnju štampu.

Kroz gužvu ljudi koji jure kao muhe bez glava probija se do gradskog prijevoza da uđe u natrpanu 83-ojku, skoro viseći na stepenicama. Maska na licu joj iritira nos koji je svrbi, ali ne može se počesati.

„Nemojte se ljutiti, gospođo“ čuje nepoznati glas koji joj se obraća.

„Znate, postoji narodno vjerovanje, kada vas zasvrbi nos da ćete se ljutiti“ Visok, proćelav čovjek s aktovkom u ruci krenuo je da drži predavanje dok vozač autobusa nema obzira pri kočenju na stanicama. Ilda ga je samo kratko pogledala i sasjekla k’o mačem da je u trenutku prestao s pričom.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ne dozvoljavam da se

razmili

ubrizgavam tuđu, samoljepivu

bezbrižnost

krpajući izdrživim bodom sadašnjosti brige,

uredno posložene po dezenu,

za mnoge,

uvijek sam dobro.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju