Gledan prima škoju

u moru sunce svitli

galebi se čuju iznad bile barke

sletili na provu.

Popodne zapuhat će maestral

noćas triba na dukes poć

na didovoj barci  senjal

tiha će biti noć.

Dočekat najlipšu zoru

u boji neba i mora

svaku stinu, siku i batalu znan

 ćutim lipotu

milog Orebića mog.

Od Trstenice put Karmena miriše pitaspora

i padež ispod bora

izdaleka ka biser u školjci

cviće i prekrasne bogumile u dvoru.

 Sunce obasjalo vrh Svetog Ilije

 kolajna mu na vrhu

a iznad  mora na ivici sa nebom

gospa od Anđela nad Orebićem bdije

lipo je živit na moru,

prolaze mi misli

dok gledan prima škoju

more blago ziba barku

Na more triba noćas poć

grlim te, Orebiću lipi, mili moj.

Pročitaj cijelu poeziju

Na radnom stolu dogorjeva svijeća

Osvjetljava sobu

Pero umočeno u mastilo

Sjećanja i misli u pjesmu je slilo

Korkira Negra zaklonjena zidinama

Kamene kuće sa uskim ulicama

Kroz tišinu noći veslo ribara

u modro more uranja

 sanja snove

u sparnim predvečerjima

vidi zlatne djevojačke kose

kiticu bosilja u njedrima a

kotula podignuta oko nogu pleše…

u vrelim ljetima

vidi kapljicu mora

niz grudi joj se sliva

ispod trepavice stid proviruje

zategnuta bedra prikriva

zvijezde trepere ušuškane

u nebeskom svodu

na bonaci se ogledaju i bilježe

sve ispjevane verse

o ljepoti djeve bajne iz Korkire Negre

U lijepom gradu Dubrovniku

Sa sjetom se sjeća

Dok piše godinu, Anno Domini 1680-ta

Pročitaj cijelu poeziju

Pretvorena u spektakl izložba Anišova,

naš kolektivni san kroz pejzaž Venecije,

ekskluzivno pravo na hod do Akademije,

podseća na de Kirika sonet njenih snova.

                                 .

Postnuklearni prizor totalno bez tragova,

sve noći na Zemlji i strasti spram apsorcije,

prošlost od pet vekova poput alegorije,

sa tamnim oblacima slika Đorđoneova.

                      .

Ono što te podseća na izbledele dane –

strahopoštovanje za taj stih iz beležnice,

plavi kutak neba za oslobođene ptice.

                                       .

U polutami sobe ekspresija intime –

jednog običnog jutra sesti pored fontane,

dok polagano tonu zdanja Serenisime.

Pročitaj cijelu poeziju

Mala ljubica

u travi grli život.

Kakva ljepota!

Pročitaj cijelu poeziju

Tu ste s razlogom,

postojite, živite, dišete,

srcem volite i pišete,

neodoljiv je taj vaš sjaj,

kojim šaljete nekome zagrljaj.

        .

Vaša veličina je u vama samima,

vaša svjetlost je ovog svijeta ljepota,

i ne dajte nikome da sruši

niti jedan dio vašega života.

                .

Borite se, uzdahnite,

samo polako,

hrabro, ustrajno i jako,

puno puta neće biti lako,

ali biti vi… to ne može svatko.

                          .

Posebni ste, onakvi kakvi jeste,

i nemojte kopirati druge, ne,

original je ono što traje,

a kopija samo izblijedi i nestaje…

Pročitaj cijelu poeziju

Diskutabilne špijunaže
-ridikuloznih teorema,
poprimaju hijerarhiju
ljubičastih kronika…

Utanačene intrige,
mutnih znakova
pored puta, ne –
djeluju ljekovito.

Pijuni su među
ovim farsama..

A skandali se nižu
kao kule u pijesku.

Ljupkost blijedi poput –
praznih listova, antičkog,
-autentičnog dnevnika…

Publika, koja s povjerenjem
iščitava sadržaje, uvelike –
nespecifičnih umotvorina…

Pruža podstrek za detalje
– neviđenih inspiracija…

Dilemi se, upravo nazire
razrješenje zavrzlame…

Neporecivi lom –
usprkos svemu do
sada previđenom…

Teži tom raskolu
melankolične, čak
i preteške sućuti…

Unazad gledajući,
jure nas duhovi –
davne prošlosti..

Pročitaj cijelu poeziju