Milan Janković “Nasmiješen”

Nitko ne može osjetiti ono što jesam,

unutar mog paraliziranog osmijeha…

Nazovi me imenom kojim se smiješim.

Reci mi da me voliš, smiješim se.

Reci mi da me mrziš, smiješim se.

.

Odvest ću te u najbolji restoran,

počastiti najboljim vinom

i ponuditi najukusniju večeru,

nazvat ćeš me svojim princom,

a već sutra propalicom…

Nasmiješit ću se za tebe.

Dovedi me pred grob svoje bake,

nasmiješit ću se…

.

Zaglavio sam s ovim osmijehom.

Ova paralizirana emocija,

na licu mi se zaglavila,

samo da nitko ne može vidjeti

paralizirano stanje mog srca.

Djeluje, ali ne popravlja ništa.

Ne briše ništa.

Ne čini ništa bolje…

.

Ali stvarno, ne bi to mogla znati sada,

zar ne ??

Jer, nasmiješit ću se…

Pročitaj cijelu poeziju

Sonja Kokotović “Izmoljena laž”

Pusti da

izroni iz

nade,

oslušni timbar vjetra,

crta tvoj san

izgovarajući

njeno ime

        .

Ne skrivaj

radosnice

što ne ostaješ

u vremenu

koje je za te, ionako

stalo

od njenog odlaska

      .

Podari joj

makar zagrljaj praznine,

uputi

makar uvijenu riječ

da može

taj pokušaj zabilježiti

pod ljubav,

dok guši suzama

metež svoga srca

izmoljenom laži

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Potop”

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Sonet za Orfeja”

 Jednog nestvarnog dana poenta sa biserom,

igrokaz o zvezdama zanos kad obuzima,

drugovanje uz more dok nadolazi plima,

težnja da se izbegne truli most nad ambisom.

                                 .

U Kuli van vremena znan dvoboj sa vremenom.

Senka spram ogledala, kiša po prozorima –

tada ne prepoznaješ dodire po nedrima

kod začarane noći pod plavim baldahinom.

                               .

Sred sudbonosnog dana počuj pesmu Orfeja,

spoznaj bez predrasuda sve tonove izbliza,

tajnu iza zastora u večeri grimiza.

                              .

Oblikovanje mašte sa poljupcem Morfeja –

sneva pusta obala pri odjeku gromova,

u violentnoj noći ljubav tkanu od snova.

Pročitaj cijelu poeziju

Lav Lenski “Haiku”

Dođi, malena,

u mome zagrljaju

bit ćeš sigurna.

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić “P- priča”

Procvjetalo proljeće. Praskozorje. Pristanište prepuno pučana. Pristiže parobrod. Pristaništem prolazi prekrasna plavuša. Privlači poglede. Plavušine potpetice po pločniku pjevaju prelijepu, proljetnu pjesmu. Petar promatra plavušu pa priđe:“Putujete?“ pita Petar.  “Putujem”, prozbori plavuša pa plaho ponikne pogledom. Plavuša  pogleda Petra pa polako pođe prema palubi parobroda.

Presretan Petar potrči palubom. Posprema prtljagu. Potiho pjevuši. Predobra prilika poznavati prelijepu plavušu. Parobrod pušta paru poručujući polazak. Petar putuje pogrešnim parobrodom prepušten porivima. Pogledom pretražuje  palubu.  Potraži plavušu. Protrne pa prokune. Plavuša prolazi pristaništem, pogleda Petra, podigne pet prsta pa pozdravlja. ” Pa pa !” Potpetice pjevaju proljetnu pjesmu.

Priča je u sklopu igre objavljena na Očaravanju 2012. godine.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts