Sonja Kokotović “Ne poklanjaj vrijeme vjetru”

Vidiš li

da nas život odvaja

od života,

permanentno

grabeći žurnim koracima

svo darovano vrijeme?

Ne dopusti

da čarolija udaha

prođe mimo nas,

da bude samo

dašak zanosa u nama,

a sve dragocjenosti

pogleda i doživljaja

poklonimo

vjetru

 

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Duša prosjaka”

U srcu svjetiljka

grije dušu od ugljena,

i na hladnoći usamljen

promatram sebe, prosjaka,

što mrvice po tlu prosipa

pored zaleđenih koraka,

za promrzle nježne ptice,

i suze poput bisera

što tromo kliznu niz lice,

jer mi duša više nije,

što je bila nekada.

Pročitaj cijelu poeziju

Josip Ergović ” Zoranićeva arkadijska koprena”

Mnogi od vas zacijelo se sjećaju Matičine edicije 100 DJELA“ iz 970-ih i 80-ih godina prošlog tisućljeća. Na policama svoje obiteljske knjižnice pronalazim tri takva naslova, a siguran sam da je objavljen barem još jedan. Prašinajući stare knjige, uočavam i prvi dio Bujasovog  “Hrvatsko-engleskog enciklopedijskog rječnika (A-N)“. Nije mi poznato je li dio (O-Z) ikad objavljen, a nije mi više ni stalo jer sam u međuvremenu odrastao, pa i ostario. Ono što jest važno je da, zahvaljujući rečenom izdavačkom propustu, engleski jezik nikad nisam svladao dalje od slova “N“.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Drozd pjegavi”

Drozd pjegavi nek’ utihne noćas,

dok grlim vjetar na svojim grudima,

jer njene su to ruke, njen topli glas,

a suza je možda od vjetra u očima,

a možda jer nema, nema više nas.

.

Ma nek’ zora bude vječno u mraku,

srca mojeg bez crvene boje,

iako u njem još uvijek je u žaru

svjetlost kojom obasjat ću stazu

zaleđenoj suzi na njenom obrazu.

Pročitaj cijelu poeziju

Slaven Kopanja ” Tragedija”

Bankari, doktori i psihijatri

Liječili su svoje komplekse

preko leđa miliona ljudi.

I nisu ih uspjeli izliječiti.

      .

Čija je tragedija veća?

Tragedija miliona

ili njihova lična?

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić “Ako jednoga dana umrem”

ako jednoga dana umrem
a znam da hoću
tko će ti čitati Preverta
tko će kiše nad gradom
nazivati kišama Bresta
tko će te ljubiti
luckasto
kao da se ljuti
i kao da prašta
.
ako jednoga dana umrem
a znam da hoću
neka to bude noću
jer noću samoću
podnositi je lakše
noću se misli
u oblake pletu
.
te posebne noći
tko će ti ruku
dotaknuti rukom
i spustiti zvijezde
na jastuke meke
.
tko će te zavesti
i kožom i zvukom
budalastih stihova
onih kojima se smiješ
a znam da ih voliš
.
ako jednoga dana umrem
ili jedne noći
svejedno
reci da je bilo dobro
da bilo je
vrijedno

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts