Međunarodni nagradni natječaj UHAH-a za najbolji aforizam
Autori iz Republike Hrvatske i inozemstva trebaju poslati samo jedan svoj (može biti već objavljen) aforizam, sa svojim kratkim podatcima (godina rođenja, adresa), na e-mail [email protected] do 10. rujna 2025.
Aforizmi iz inozemstva, te oni pisani na hrvatskim narječjima, bit će prevedeni na hrvatski književni standard. Povjerenstvo UHAH-a će odabrati tri najbolja aforizma, koji će biti izloženi na 20. Međunarodnoj izložbi karikatura “SOLIN 2025” u Domu Zvonimir u Solinu 25. rujna 2025.
Prvonagrađeni autor će dobiti nagradni iznos od 100 € i diplomu UHAH-a, drugonagrađeni i trećenagrađeni autori diplomu, a i 10 pohvaljenih aforizama će biti pročitani na otvorenju izložbe.
Sretno svima!
Upravni odbor UHAH-a
https://uhah.hr
I just want to take my breathe in peace
Tekst: Marija Juračić
Prijevod: Josip Ergović
.
Previše je gužve na ovome svijetu
There is too much rush and hustle in this world
previše se ljudi smuca po planetu
there are too many people roaming around Earth
previše se buke iz ničega stvara
too much noise created out of nothing, really
previše je žice, revnosnih stražara.
too many steel wires, zealous gardians, chilly.
A ja samo želim u miru disati.
And I still just want to take my breathe in peace.
.
Previše je jala, dežurnih budala
There`s too much envy, too many fools on duty
lažljivih faca i ludih mudraca
of the fickle rascals and pretending scholars
previše je hulja, rulje koja mulja
there are too many scoundrels the mob that slanders
previše je Juda za premalo škuda.
there are too many Judas for too little Scudas.
A ja samo želim u miru disati.
And I still just want to take my breathe in peace.
.
Previše je zala duhovnih vandala
There is too much evil from spiritual vandals
previše je drčnih, a premalo stručnih
there are too many jerks and too few professionals
previše je ega i klanovskih sprega
there is too much ego and a clan origo
previše margina, premalo suština.
it is too much margin and too little bargain.
A ja samo želim u miru disati.
And I still just want to take my breathe in peace.
.
Previše je glasnih, a premalo strasnih
There are too many shouters and not enough founders
previše je grijeha, a premalo smijeha
there are too many sins and just a few of grins
previše ratova, a premalo svatova
there are too many fights and too few of weddings
previše je bludnih, a premalo umnih.
too much fornication and too little reason.
A ja samo želim u miru disati.
And I still just want to take my breathe in peace.
Lorena Galeta “Čaroban hram”
Prinosim žrtvu paljenicu –
magično lijepu ekspanziju.
.
Gledam prema bijelom svodu,
baca me u ralje, tu anomaliju..
.
Podižem shrvanu glavu;
kosa se vijori na odronu.
.
U bojama, uranjam u siluetu,
nedefiniranu, vela strukturu..
.
Snagom volje, lomim iskričavu,
nesuvislu, tugovanja definiciju..
.
Izabrali su me kao pobjednicu, pa
ujedno nosim pobjedu trijumfalnu.
Suzana Marić “Dan kada sam te poželjela uz sebe””
Vjetar zavija
Tjerajući tamne oblake-
Crno stado ljutito.
Munje paraju šavove nebeske
Gromoglasno.
Lije kiša hladna, prepuna blata
Sa ovog svijeta
Prljajući okna uspavana.
.
O, prijatelju izgubljeni,
Vrijeme nas je razdvojilo!
Bujice su odnijele prošlost
Prema ušću mutne rijeke.
Mi smo se izgubili.
U beskraju svemira
Postali smo zvijezde lutalice.
.
Poželjeh te, prijatelju
Danas pokraj sebe.
Kava je slađa u dvoje.
Pożeljeh te vidjeti, čuti…
.
Vremena su loša, prijatelju moj!
Vjetrovi na zlo mirišu.
Sunce je izgubljeno.
.
Poželjeh te uza se, prijatelju…
Riječima ćemo ubiti agoniju
Ovog crnog dana
Koji plače prljavim suzama…
Vratit ćemo sunce na naše nebo…
Vratit ćemo zvijezde u naše oči…
Vratit ćemo osmijeh
U vremenu izgubljen.
SUZANA MARIĆ
Milan Janković “Ranjeni, sjajni i krvavi”
Bijele se moji zglobovi,
ranjeni, sjajni i krvavi.
U tami mesa vrište,
al’ mislim, u redu je,
mislim, da… lijepo je,
mislim… i ne boli me.
.
Oštrica mi je dobar prijatelj.
Puštam da nježno kožu mi poljubi.
I gledam ju kako prodire,
Gledam u zglobove bijele
ranjene i sjajne u krvi.
.
Hladna je samoća, a oštrica me grije.
Njen dodir mi toplinu donosi.
I mislim, da… lijepo je,
od svega… od svega manje boli.
.
Zatvorio sam oči svoje sanjive
i dopustio da me zadnji san ponese.
„Sanjao sam da plešemo…
i ruke su mi polako slabile, onda su pale,
ali i dalje se lagano njišemo.
Iako bijele se zglobovi
ranjeni, sjajni i krvavi.
.
Znaš, ali nije to loš san,
tješe me od oštrice ožiljci.
Mislim, lijepa je noć za sutrašnji dan,
Mislim… ljepši su i nečiji snovi.
I zbog njih… ne, ništa me ne boli.
.
Znam, završiti će sve ovdje,
sve što bio sam isteći će.
Ne, ništa se ne brini.
Bit će sve lijepo, a i ne bole me
moji bijeli zglobovi,
ranjeni… sjajni… krvavi…
