Marija Juračić “Samo jedna riječ”
Jeste li primijetili kako, predstavljajući javnosti djelo nekog umjetnika, voditelj ističe njegovu mladost i kaže; djelo ovog mladog umjetnika…
Ako za sugovornika ima neku stariju osobu, voditelj nikada neće naglasiti njegovu starost i reći; djelo ovog starog umjetnika…
U ovom slučaju prešutjet će dob autora kao da je ona nešto kužno, drhtavo, nemoćno, nešto što treba izbjegavati, što je bolje ne spominjati.
Nedvojbeno je da je bolje biti mlad nego star jer je mladost lijepa, zdrava, privlačna, potentna, u svakom slučaju poželjna.
Međutim, titulirajući autora mladim, voditelj nesvjesno čini djelo kamuflaže riječima.
Suzana Ljepava “Tog dana je kišilo”
Iskra sunca je zasjala na tvom licu
Onog trena kad si ga ugledala.
Iz oka, dugine boje nebo obasjale
Crvene ruže procvjetale.
.
Niko nije vidio
Ni iskru sunca, ni dugu, nit ružu
Pogled si spustila
Požurila niz ulicu
Jer kiša je padala.
.
A on…
Tog dana je žurio, jer…
Jer je kišilo.
.
Nije vidio djevojku sa iskrom sunca na licu
Duginim bojama u očima
Cvjet iz napukle ceste nije primjetio
U hodu ga je zgazio.
.
Tog dana je kišilo.
Suzana Marić “Intriga”
Intriga je to Zemlje i Svemira;
.
U zagrljaj kušnje,
podaje se vrijeme.
U vrtlogu zla, boli i nemira ,
čovjek na sebe stavlja breme.
.
Patina štiti prošlosti pore,
čuva da ostane duboko u nama.
Dok se snovi pretvaraju u more,
jutro privlačimo drhtavim rukama.
.
Kamen spoznaje sve je teži,
bitka s aveti polako se gubi,
a zlo u prikrajku vrebajuć leži,
čeka žrtvu da ju snubi.
.
Crna kob posvuda se širi,
osjeti se zadah zla u zraku
dok vjetar nemira sa Sjevera piri,
osjeti sužanj životnu tlaku.
.
I vrti se Zemlja duboko u Svemiru,
putanjom svojom dalje hodi…
Hoćemo li ikad spavat u miru,
a da nas zlo ne pohodi.
.
Suzana Marić