Milan Drašković “Sonet za Persefonu”
Znaj, najlepši si cvet na nisajskim livadama,
kraljica podzemnog sveta, žena mračnog Hada,
gorda pri svojoj tuzi u tamnim kočijama,
pred danima sumornim preostaje ti nada.
.
Zvana i Kora – lepota uzrokuje propast –
sudbinski dan kad se uzmu šest semenki nara,
Eleuzinske misterije u tvoju su čast,
čudesan dan kad te pesma Orfeja očara.
.
Očajnička težnja da se povrati sloboda.
Bez tebe nema harmonije godišnjih doba,
tvoja statua krasi muzej Herakliona.
.
Tvoja neprisutnost boli, majka te spominje.
Nesvakidašnja je sudbina takve boginje –
da i bogovi kleče pred tobom, Persefona.
Lorena Galeta “Prototip”
Mislili ste da .ću umrijeti,
transformirati se u prah…
.
Strovaliti se na blatnjavu,
kišnu ploču spomenika…
.
Baciti se u raku, posrnuti
mimo borbe za disanjem.
.
Spavati u mauzoleju propasti,
-odmetnuta od božanskoga…
.
Hodati grobljem u dronjcima –
poput ukletih, skršenih zombija.
.
Grdno se varate, jer mene;
nije lako dotući, čak i kada
stravično ustrajete u tome!
.
Sa svakom ranom od metka –
izlazim neuništivo ustrijeljena.
.
Agonija se rastreseno sjedinjuje
s unutrašnjim bićem i pobjeđuje.
.
Naučila sam živjeti s nebrojenim;
smrtima, oživljavanjima, mislima.
.
Sreća mi je nepoznanica, čudan
sentiment, nedokučiva enigma..
.
Oduvijek su me učili neslomljivosti, a
pokazivanje slabosti, čini se suludim..
.
Kao žena koju su tukli, cipelarili, rugali,
silovali, vrijeđali, manipulirali, moram –
ustvrditi da se nisam predala i odustala.
.
Samodestrukcija, koja pomjera dubinu
mojih previranja, ostaje kritična opcija.
Slaven Kopanja “Tamo gdje me nitko ne zna”
Ostao sam sasvim sam,
Daleko od djetinjstva.
A kuda god da sam putovao,
Obala je svugdje bila ista.
.
Ostalo je malo riječi,
Nespretnima se one čine,
Kad ih nemaš kome reći,
Dva koraka od istine.
.
Tvoje oči, sve što osta,
Da me prate kao sjene.
Idem tamo gdje me ne zna
Nitko osim samog mene.
Dario Ćertan “Oda rimi”
Možda nekom smeta
to što pišem rime
ali svaki čovjek
bavi se nečime.
.
Mene to zabavlja
kada rime redam
a ujedno kao
da se ispovijedam.
–
Nije loše ono
što na duši leži
izbacit’ na način
da se zabilježi.
.
Ponekad te život
dobrano iscrpi,
zato uzmi papir
jer papir sve trpi.
.
Svakakve se misli
motaju po glavi
a ti ih udalji,
u pjesmu ih stavi.
.
Biti će ti lakše
i zaspati ćeš brže
bez ikakvog straha
da si mozak sprže.
.
Jer sve što te tišti
istjerati treba,
zato sam ja rimi
zahvalan do neba.
